Ugovor o doživotnom izdržavanju predstavlja jedan od značajnijih ugovora kojim se uređuju dugoročni imovinski i lični odnosi između davaoca i primaoca izdržavanja. Njime se jedna strana obavezuje da drugu stranu, ili određeno treće lice, doživotno izdržava, dok se zauzvrat ugovara prenos određene imovine nakon smrti primaoca izdržavanja.
Ovaj ugovor se u praksi često zaključuje između roditelja i djece, drugih srodnika ili osoba između kojih postoji odnos povjerenja. Međutim, njegove posljedice mogu biti veoma značajne i za buduće nasljednike, naročito kada ugovor obuhvata stan, kuću, zemljište ili drugu vrijednu imovinu.
Zbog toga prije zaključivanja ugovora treba jasno odrediti koju imovinu ugovor obuhvata, šta tačno predstavlja obavezu izdržavanja i pod kojim uslovima ugovor može prestati ili biti raskinut.
Važno: ugovor o doživotnom izdržavanju nije isto što i testament, ugovor o poklonu niti obična izjava da će neko brinuti o drugom licu. Zakon mu daje poseban pravni režim, a za njegovu punovažnost propisana je odgovarajuća forma.
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, ugovorom o doživotnom izdržavanju jedan ugovarač preuzima obavezu da doživotno izdržava drugog ugovarača ili određeno treće lice, dok se druga strana obavezuje da mu zauzvrat ostavi svu ili dio svoje imovine.
Zakon izričito određuje da se takav pravni posao ne smatra ugovorom o nasljeđivanju. Riječ je o ugovoru o otuđivanju uz naknadu imovine koja pripada primaocu izdržavanja u trenutku zaključenja ugovora, pri čemu je njena predaja davaocu izdržavanja odgođena do smrti primaoca.
Ova razlika je veoma važna jer objašnjava zbog čega ugovor o doživotnom izdržavanju ima drugačije posljedice od testamenta ili nasljeđivanja po zakonu.
Primalac izdržavanja je lice kojem se pruža ugovoreno izdržavanje i koje zauzvrat raspolaže određenom svojom imovinom.
Davalac izdržavanja je lice koje preuzima obaveze prema primaocu izdržavanja i koje, pod uslovima predviđenim ugovorom i zakonom, stiče imovinu obuhvaćenu ugovorom nakon smrti primaoca.
Zakon dozvoljava da ovaj ugovor međusobno zaključuju i lica koja su već po zakonu obavezna da se međusobno izdržavaju.
Zato činjenica da su ugovorne strane, na primjer, roditelj i dijete sama po sebi nije prepreka za zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju.
Da. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje da ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti notarski obrađen.
Forma ugovora zato nije samo tehničko pitanje. Kada zakon za određeni pravni posao propisuje posebnu formu, stranke treba da vode računa da ugovor bude zaključen upravo na način koji zakon zahtijeva.
Pravna napomena: član 139. Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje notarsku obradu ugovora o doživotnom izdržavanju. Zbog vrijednosti imovine i dugoročnih posljedica ugovora, sadržaj prava i obaveza treba pažljivo definisati prije njegove konačne notarske obrade.
Predmet ugovora može biti sva imovina primaoca izdržavanja ili njen određeni dio koji mu pripada u trenutku zaključenja ugovora.
U praksi se ugovor često odnosi na:
Ako ugovor obuhvata nekretninu, ona treba biti dovoljno precizno određena kako ne bi kasnije nastao spor oko toga šta je primalac izdržavanja zaista obuhvatio ugovorom.
Ne prema zakonskom modelu ugovora o doživotnom izdržavanju iz člana 139. Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske. Predaja imovine davaocu izdržavanja odgođena je do smrti primaoca izdržavanja.
To je jedna od ključnih razlika između ugovora o doživotnom izdržavanju i pojedinih drugih pravnih poslova kojima se imovina prenosi za života.
Primalac izdržavanja, dakle, zaključivanjem ovog ugovora ne predaje automatski davaocu imovinu koja je predmet ugovora.
Zakon predviđa da davalac izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u javnoj knjizi.
Ova mogućnost je naročito značajna kada ugovor obuhvata nekretninu, jer postojanje ugovora može biti relevantno za buduće raspolaganje tom imovinom i pravni položaj davaoca izdržavanja.
Prije zaključivanja ugovora koji obuhvata nekretninu potrebno je provjeriti i njeno postojeće vlasničko stanje, identitet nosioca prava i eventualne terete.
Više o tome možete pročitati u vodiču provjera vlasništva nekretnine.
Jedno od najvažnijih pitanja jeste šta davalac izdržavanja konkretno mora da čini.
Upravo zato ugovor ne treba svesti na neodređenu formulaciju da će davalac „brinuti“ o primaocu.
Zavisno od potreba i dogovora ugovornih strana, obaveze se mogu odnositi na različite oblike pomoći i izdržavanja, zbog čega ih treba što preciznije urediti ugovorom.
To može obuhvatiti, na primjer:
Što su obaveze preciznije opisane, to je kasnije lakše utvrditi da li se ugovor uredno izvršava.
Zajednički život nije nešto što treba automatski pretpostaviti u svakom ugovoru. Način pružanja izdržavanja treba urediti u skladu sa potrebama primaoca i dogovorom ugovornih strana.
Zakon, međutim, posebno reguliše situaciju u kojoj ugovarači prema ugovoru žive zajedno, a njihovi odnosi se toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv. U takvoj situaciji svaka strana može od suda tražiti raskid ugovora.
Testament predstavlja jednostrano raspolaganje za slučaj smrti, dok je ugovor o doživotnom izdržavanju dvostrano obavezan pravni posao.
Davalac izdržavanja preuzima konkretne obaveze, a primalac zauzvrat raspolaže imovinom obuhvaćenom ugovorom.
Zbog toga se pravne posljedice ova dva instituta bitno razlikuju.
Ni ugovor o poklonu ne treba poistovjećivati sa doživotnim izdržavanjem.
Kod poklona je u osnovi riječ o besplatnom raspolaganju, dok kod doživotnog izdržavanja davalac preuzima obavezu izdržavanja kao protivčinidbu za imovinu obuhvaćenu ugovorom.
Ta razlika može imati veoma značajne posljedice, posebno kada se nakon smrti vlasnika pojavi pitanje prava njegovih nasljednika.
Ovo je jedno od najvažnijih praktičnih pitanja kod ugovora o doživotnom izdržavanju.
Vrhovni sud Republike Srpske je u svojoj praksi naglasio da ugovor o doživotnom izdržavanju nema nasljednopravno dejstvo u smislu klasičnog nasljeđivanja i da imovina koja je predmet valjanog ugovora ne ulazi u ostavinsku masu primaoca izdržavanja.
Upravo zato postojanje ovakvog ugovora može značajno uticati na obim imovine koja će nakon smrti primaoca ostati njegovim nasljednicima.
Primjer: ako je određena nekretnina valjano obuhvaćena ugovorom o doživotnom izdržavanju, pravni položaj te nekretnine nakon smrti primaoca razlikuje se od imovine koja ostaje u njegovoj zaostavštini i raspoređuje se nasljeđivanjem.
Upravo zbog toga što se ugovor o doživotnom izdržavanju razlikuje od poklona i testamenta, pitanje nužnog dijela zahtijeva posebnu pažnju.
Imovina koja je predmet valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju ne tretira se jednostavno kao imovina koju je ostavilac ostavio nasljednicima testamentom.
Zato se kod svakog konkretnog slučaja mora prvo utvrditi da li postoji punovažan ugovor, koja imovina je njime obuhvaćena i da li je ugovor stvarno izvršavan.
Sama činjenica da su nasljednici nezadovoljni time što je određena imovina obuhvaćena ugovorom nije dovoljna da ugovor automatski prestane da proizvodi pravno dejstvo.
Međutim, nakon smrti primaoca mogu nastati sporovi u kojima se osporava punovažnost ugovora ili se iznose drugi pravno relevantni razlozi.
Zato je prilikom zaključivanja ugovora posebno važno da predmet ugovora, prava i obaveze stranaka i druge relevantne okolnosti budu jasno uređeni.
Može. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske predviđa više situacija u kojima ugovor o doživotnom izdržavanju može biti raskinut.
Ugovorne strane ga mogu sporazumno raskinuti čak i nakon što je njegovo izvršavanje već počelo.
Sudski raskid može se tražiti naročito kada:
U slučaju raskida, zakon ostavlja svakoj strani pravo da od druge zahtijeva naknadu koja joj pripada prema opštim pravilima imovinskog prava.
Ako davalac izdržavanja ne pruža ono na šta se ugovorom obavezao, primalac izdržavanja može imati osnov da zahtijeva raskid ugovora.
U eventualnom sporu veoma je važno šta je ugovorom konkretno određeno kao obaveza davaoca.
Ako su obaveze opisane samo opštim izrazima, dokazivanje njihovog neizvršavanja može biti složenije nego kada su jasno navedeni obim, način i vrsta izdržavanja.
Zakon uređuje i situaciju u kojoj se nakon zaključenja ugovora okolnosti toliko promijene da njegovo izvršenje postane znatno otežano.
U takvom slučaju sud može, na zahtjev jedne ili druge strane, njihove odnose iznova urediti ili ugovor raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja.
Zakon takođe predviđa mogućnost da sud pravo primaoca izdržavanja pretvori u doživotnu novčanu rentu ako to odgovara objema stranama.
Smrt davaoca izdržavanja ne znači u svakoj situaciji automatski nastavak ugovora sa njegovim nasljednicima.
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, obaveze davaoca mogu preći na njegovog supružnika i potomke koji su pozvani na nasljeđe ako oni na to pristanu.
Ako ne pristanu na nastavak ugovora, zakon predviđa njegov raskid. Za određene situacije u kojima supružnik i potomci nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze zakon uređuje i mogućnost zahtjeva za naknadu.
Ugovor o doživotnom izdržavanju može trajati godinama, a njegove konačne imovinske posljedice često nastupaju tek nakon smrti primaoca.
Zbog toga prije zaključivanja treba pažljivo razmotriti:
Prije zaključivanja ovako značajnog ugovora, advokat Banja Luka može analizirati imovinsko i nasljednopravno stanje, dokumentaciju i interese ugovornih strana.
Posebno je korisno unaprijed utvrditi koje obaveze treba precizno definisati, koja imovina može biti obuhvaćena ugovorom i kakve posljedice ugovor može imati u odnosu na buduću ostavinu.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć prilikom analize dokumentacije, pripreme sadržaja ugovora, provjere nekretnine koja treba biti njegov predmet, kao i kod sporova koji nastanu tokom izvršavanja ugovora.
Kod ugovora o doživotnom izdržavanju cilj nije samo pravilno sastaviti dokument. Važno je da obje strane prije njegovog zaključivanja razumiju koje dugoročne obaveze preuzimaju i kakve će imovinske posljedice ugovor proizvesti.
Kod ugovora o doživotnom izdržavanju nije dovoljno samo navesti ko je davalac, ko primalac izdržavanja i koja imovina treba da pripadne davaocu nakon smrti primaoca. Posebnu pažnju treba posvetiti sadržaju obaveza koje će se izvršavati tokom trajanja ugovora.
Ugovor treba prilagoditi konkretnim životnim okolnostima. Potrebe starije osobe koja živi samostalno mogu biti potpuno drugačije od potreba osobe kojoj je već potrebna svakodnevna pomoć i njega.
Zavisno od konkretnog odnosa, potrebno je razmotriti pitanja kao što su:
Praktično: što je preciznije određeno šta davalac izdržavanja treba da pruža, manji je prostor za kasniji spor o tome da li je ugovor uredno izvršavan.
Suština doživotnog izdržavanja ne mora se svesti samo na mjesečno plaćanje određenog iznosa. Izdržavanje može obuhvatiti različite činidbe i oblike brige koji se prilagođavaju potrebama primaoca.
Ako ugovorne strane žele da davalac snosi određene novčane troškove, korisno je jasno definisati njihov obim ili način njihovog određivanja.
Posebno kod dugoročnog ugovora treba imati u vidu da se potrebe primaoca mogu mijenjati tokom vremena.
Ako se ugovor odnosi na stan, kuću, zemljište ili drugu nekretninu, prije njegovog zaključivanja treba provjeriti da li primalac izdržavanja zaista ima pravo kojim namjerava raspolagati.
Potrebno je provjeriti odgovarajuću javnu evidenciju, identifikaciju nekretnine, suvlasničke udjele i eventualne terete.
Ako primalac posjeduje samo određeni suvlasnički dio, ne treba ugovorom stvarati utisak da raspolaže cijelom nekretninom.
Više o provjeri suvlasničkih odnosa možete pročitati u članku kupovina nekretnine u suvlasništvu.
Ako dokumentacija ne odgovara stanju na terenu ili primalac izdržavanja nije evidentiran kao nosilac prava, problem treba analizirati prije nego što nekretnina bude obuhvaćena ugovorom.
Treba utvrditi šta konkretno nije uređeno, postoji li odgovarajuća isprava i kakav je pravni slijed.
Ovakve situacije detaljnije su obrađene u vodiču neuknjižena nekretnina.
Postojanje hipoteke predstavlja zasebno pravno pitanje koje treba provjeriti prije zaključivanja ugovora.
Činjenica da se predaja imovine davaocu izdržavanja odgađa do smrti primaoca ne znači da postojeće terete treba zanemariti.
Ako postoji hipoteka, potrebno je utvrditi njen obim, potraživanje koje obezbjeđuje i njen uticaj na imovinu koja je predmet ugovora.
Detaljnije o pravnom značaju hipoteke pročitajte u članku nekretnina pod hipotekom.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske posebno uređuje ovo pitanje.
Prema članu 141, davalac izdržavanja poslije smrti primaoca izdržavanja ne odgovara za njegove dugove.
Međutim, zakon dozvoljava da se ugovorom predvidi da će davalac određenim povjeriocima odgovarati za postojeće dugove primaoca.
Pravna napomena: eventualno preuzimanje obaveze prema povjeriocima ne treba ostaviti neodređenim. Ako se takva obaveza ugovara, potrebno je jasno utvrditi na koje postojeće dugove i povjerioce se odnosi.
Zakon propisuje posebno pravilo kada je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svog zanimanja ili djelatnosti stara o primaocu izdržavanja.
To se, između ostalog, može odnositi na medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije i slične pružaoce profesionalne njege.
Prema članu 144. Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, takav ugovor je ništav ako prethodno nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva.
Ovo je posebno važno pravilo jer se odnosi na samu punovažnost ugovora, a ne samo na način njegovog izvršavanja.
Primjer: kada lice u okviru svoje profesionalne djelatnosti već pruža njegu primaocu izdržavanja, prije zaključivanja ugovora potrebno je provjeriti primjenu posebnog zakonskog uslova koji se odnosi na prethodnu saglasnost nadležnog organa starateljstva.
Ugovor o doživotnom izdržavanju može trajati dugo. Ako kasnije nastane spor, može postati važno šta je davalac tokom tog perioda zaista činio.
Zato je korisno da način izvršavanja značajnijih obaveza bude moguće dokazati.
Zavisno od okolnosti, relevantni mogu biti:
Koji dokaz će imati značaj zavisi od konkretnog spora i sadržaja samog ugovora.
U praksi spor ne mora uvijek nastati zato što davalac jednostavno ne želi izvršavati obaveze. Odnosi između stranaka mogu se vremenom pogoršati, pa može postati sporno da li izdržavanje nije ponuđeno ili ga primalac nije prihvatao.
U takvoj situaciji važni su sadržaj ugovora, ponašanje obje strane i konkretne okolnosti pod kojima je trebalo izvršavati obaveze.
Zbog toga dugotrajne nesuglasice nije dobro ostavljati neriješenim ako je postalo očigledno da ugovor više ne funkcioniše na način koji je prvobitno zamišljen.
Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju čak i kada je njegovo izvršavanje već počelo.
Ako obje strane smatraju da ugovorni odnos više ne treba nastaviti, sporazumno rješenje može spriječiti kasniji sudski spor.
Pri tome treba urediti i posljedice dotadašnjeg izvršavanja ugovora, posebno ako je davalac tokom dužeg perioda snosio značajne troškove ili pružao druge oblike izdržavanja.
Ako jedna strana ne izvršava svoje ugovorne obaveze, druga može tražiti raskid ugovora.
U eventualnom postupku nije dovoljno samo tvrditi da obaveze nisu izvršavane. Potrebno je utvrditi šta je ugovorom bilo predviđeno i šta se tokom njegovog trajanja stvarno događalo.
Upravo zato neprecizan ugovor može kasnije znatno otežati utvrđivanje da li postoji osnov za raskid.
Ako ugovarači prema ugovoru žive zajedno, a njihovi odnosi se toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, zakon omogućava da svaka strana zahtijeva sudski raskid.
Ovdje nije dovoljno samo postojanje povremene nesuglasice. U konkretnom postupku procjenjuju se okolnosti i intenzitet poremećaja odnosa.
Ugovor može biti zaključen u vrijeme kada su obje strane sposobne da ga izvršavaju na planirani način, ali se okolnosti tokom godina mogu značajno promijeniti.
Ako izvršavanje postane znatno otežano, zakon omogućava da sud, na zahtjev jedne od strana, njihove odnose iznova uredi ili ugovor raskine, vodeći računa o svim okolnostima.
Ako to odgovara objema stranama, sud može pravo primaoca izdržavanja pretvoriti u doživotnu novčanu rentu.
Poseban problem nastaje kada davalac izdržavanja umre prije primaoca.
Prema članu 145. Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, njegove obaveze mogu preći na supružnika i potomke koji su pozvani na nasljeđe ako oni na to pristanu.
Njihov pristanak, prema važećoj zakonskoj odredbi, notarski se obrađuje.
Ako ne pristanu na nastavak ugovora, ugovor se raskida i oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za ranije dato izdržavanje.
Zakon posebno uređuje i situaciju kada supružnik i potomci nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze.
Nakon smrti primaoca može se dogoditi da nasljednici smatraju da nekretnina treba da bude dio ostavine iako postoji ugovor o doživotnom izdržavanju.
Postojanje ugovora tada treba pravno analizirati, uključujući njegovu formu, predmet, punovažnost i druge relevantne okolnosti.
Nasljednici ne mogu samo na osnovu nezadovoljstva sadržajem ugovora pretpostaviti da imovina pripada ostavini. Isto tako, samo postojanje dokumenta koji nosi naziv „ugovor o doživotnom izdržavanju“ ne znači da se eventualni prigovori na njegovu punovažnost ne mogu ispitivati.
Odluka između poklona i doživotnog izdržavanja ne treba da se zasniva samo na tome koji dokument djeluje jednostavnije.
Riječ je o pravnim poslovima sa različitom svrhom i različitim posljedicama.
Kod poklona se imovina daje bez protivčinidbe karakteristične za doživotno izdržavanje, dok kod ugovora o doživotnom izdržavanju davalac preuzima dugoročnu obavezu izdržavanja.
Detaljnije o prvom institutu možete pročitati u članku ugovor o poklonu.
Sporovi često nastaju tek godinama nakon zaključenja ugovora, kada je dokazivanje prvobitnih dogovora znatno teže.
Posebno treba izbjegavati:
Prije konačne notarske obrade korisno je provjeriti najmanje sljedeće:
Suština provjere: ugovor treba da odgovara stvarnom odnosu stranaka. Ako je namjera pokloniti imovinu, ugovor o doživotnom izdržavanju ne treba koristiti samo zbog očekivanih posljedica prema nasljednicima. Ako postoji stvarna obaveza doživotnog izdržavanja, njen sadržaj treba jasno urediti.
Prije zaključenja ugovora, advokat Banja Luka može pregledati dokumentaciju, analizirati vlasništvo nad imovinom i pomoći da se prava i obaveze stranaka precizno definišu prije notarske obrade.
Pravna pomoć može biti značajna i kada ugovor već postoji, a između stranaka nastane spor oko njegovog izvršavanja, raskida ili imovine koja je njime obuhvaćena.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć pri analizi ugovora o doživotnom izdržavanju, imovinskih odnosa, prava nasljednika i eventualnog sudskog postupka.
Posebno kod nekretnina veće vrijednosti preporučljivo je pravna pitanja riješiti prije zaključenja ugovora, umjesto da se nejasnoće prvi put otvaraju nakon smrti primaoca izdržavanja ili nakon nastanka ozbiljnog spora između ugovornih strana.
Ugovor o doživotnom izdržavanju u Republici Srpskoj stvara dugoročan odnos u kojem su lična briga i značajne imovinske posljedice neposredno povezane.
Za pravnu sigurnost posebno su važni pravilna forma ugovora, precizno određena imovina, jasno definisane obaveze davaoca i prethodna provjera vlasničkog stanja.
Treba imati u vidu i pravila o dugovima primaoca, mogućnosti raskida, promijenjenim okolnostima, smrti davaoca izdržavanja i posebnom slučaju ništavosti kada se davalac profesionalno stara o primaocu.
Zato sadržaj ugovora treba prilagoditi konkretnim odnosima i potrebama stranaka, a ne koristiti univerzalni obrazac bez prethodne analize imovine i obaveza koje će se izvršavati tokom trajanja ugovora.
Ugovorom o doživotnom izdržavanju davalac izdržavanja preuzima obavezu da doživotno izdržava primaoca izdržavanja ili određeno treće lice, dok se zauzvrat ugovara prenos određene imovine nakon smrti primaoca izdržavanja. Zakon ovaj ugovor ne smatra ugovorom o nasljeđivanju.
Da. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje da ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti notarski obrađen. Zbog značajnih dugoročnih i imovinskih posljedica, sadržaj prava i obaveza stranaka treba precizno definisati prije konačne notarske obrade.
Imovina koja je predmet punovažnog ugovora o doživotnom izdržavanju ima drugačiji pravni režim od imovine koja ostaje u zaostavštini primaoca izdržavanja. Zato nakon smrti primaoca treba utvrditi koja je imovina obuhvaćena ugovorom i da li ugovor proizvodi predviđena pravna dejstva.
Samo nezadovoljstvo nasljednika sadržajem ugovora nije dovoljno za njegovo poništavanje. Međutim, u konkretnom slučaju mogu se ispitivati punovažnost ugovora, njegova forma, predmet i drugi pravno relevantni razlozi na kojima se zasniva zahtjev za osporavanje ugovora.
Može. Stranke ga mogu sporazumno raskinuti i nakon početka izvršavanja. Zakon predviđa i mogućnost sudskog raskida, između ostalog kada jedna strana ne izvršava svoje obaveze ili kada ugovarači prema ugovoru žive zajedno, a njihovi odnosi postanu toliko poremećeni da zajednički život postane nepodnošljiv.
Ako davalac izdržavanja ne izvršava ugovorene obaveze, primalac izdržavanja može imati osnov da zahtijeva raskid ugovora. U eventualnom sporu posebno je važno šta je ugovorom određeno kao obaveza davaoca i na koji način je ugovor tokom vremena stvarno izvršavan.
Obaveze davaoca izdržavanja mogu preći na njegovog supružnika i potomke koji su pozvani na nasljeđe ako oni na to pristanu. Ako ne pristanu na nastavak ugovora, Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske predviđa raskid ugovora, uz posebna pravila za određene situacije kada nasljednici nisu u stanju da preuzmu obaveze.
Ugovor može obuhvatiti svu ili dio imovine koja pripada primaocu izdržavanja u trenutku zaključenja ugovora. Ako se ugovor odnosi na nekretninu, prije zaključenja treba provjeriti vlasništvo, suvlasničke udjele, identifikaciju nekretnine i eventualne hipoteke ili druge terete.
Ugovor o doživotnom izdržavanju može imati dugoročne posljedice za primaoca izdržavanja, davaoca izdržavanja i buduće nasljednike. Zato prije notarske obrade treba precizno definisati imovinu koja je predmet ugovora, obaveze izdržavanja i druga pitanja važna za konkretan odnos.
Advokat Vujičić u Banjoj Luci može pregledati vlasničku i nasljednopravnu dokumentaciju, analizirati pravni status nekretnine i pomoći pri pripremi sadržaja ugovora prije njegove notarske obrade.
