Ugovor o poklonu u Republici Srpskoj jedan je od čestih pravnih poslova kojima se imovina bez naknade prenosi sa jednog lica na drugo. U praksi se najčešće zaključuje između članova porodice, naročito kada roditelji žele prenijeti stan, kuću, zemljište ili drugu vrijednu imovinu na djecu, ali se poklon može učiniti i između drugih fizičkih ili pravnih lica kada su za to ispunjeni zakonski uslovi.
Iako poklon na prvi pogled djeluje kao jednostavan pravni posao, posljedice mogu biti dugoročne. Posebno je važno pravilno urediti poklon nepokretnosti, jasno utvrditi šta je predmet poklona, provjeriti vlasništvo poklonodavca i razumjeti kakav uticaj poklon kasnije može imati na nasljeđivanje, nužni dio i eventualne sporove među nasljednicima.
Zbog toga se ugovor o poklonu u Republici Srpskoj ne bi trebalo posmatrati samo kao formalnost kojom se imovina prepisuje na drugo lice. Prije zaključenja ugovora korisno je sagledati pravni položaj obje strane i moguće posljedice koje nastaju nakon prenosa imovine.
Ugovor o poklonu je dobročin pravni posao kojim poklonodavac bez odgovarajuće protivnaknade prenosi određenu imovinsku vrijednost na poklonoprimca, a poklonoprimac prihvata poklon.
Za poklon je karakteristično odsustvo obaveze poklonoprimca da zauzvrat plati vrijednost primljene stvari. Upravo po tome se poklon razlikuje od kupoprodaje, zajma i drugih ugovora kod kojih postoji odgovarajuća obaveza druge ugovorne strane.
U sudskoj praksi Republike Srpske posebno je značajno da ugovor o poklonu nije kao poseban ugovor uređen Zakonom o obligacionim odnosima. Zato se kod pojedinih pitanja primjenjuju odgovarajuća pravna pravila koja sudska praksa priznaje za ovaj pravni posao.
O ugovorima, imovinskim odnosima i drugim pitanjima iz ove oblasti više možete pročitati na stranici građansko pravo.
Poklonodavac mora biti lice koje može valjano raspolagati imovinom koja je predmet poklona. Kada je riječ o nepokretnosti, posebno je važno provjeriti vlasničko stanje i utvrditi da li poklonodavac ima pravo da raspolaže cijelom nepokretnošću ili samo određenim suvlasničkim dijelom.
Poklonoprimac može biti fizičko ili pravno lice koje je sposobno da primi poklon u skladu sa pravilima koja se primjenjuju na konkretan slučaj.
Kod maloljetnih lica, zajedničke imovine supružnika, suvlasništva ili drugih složenijih imovinskih odnosa potrebno je dodatno provjeriti ko može preduzeti određenu pravnu radnju i da li su potrebne dodatne saglasnosti.
Predmet poklona može biti različita imovina, pod uslovom da se njome može valjano raspolagati. U praksi se najčešće poklanjaju:
Predmet ugovora mora biti dovoljno određen ili odrediv. Kod nepokretnosti je naročito važno da podaci u ugovoru odgovaraju podacima iz javnih evidencija, kako bi se nakon zaključenja ugovora mogla provesti promjena prava svojine.
Kada je predmet poklona stan, kuća, zemljište ili druga nepokretnost, forma ugovora ima poseban značaj. U praksi Republike Srpske ugovori kojima se prenosi pravo svojine na nepokretnosti zaključuju se uz odgovarajuće učešće notara, a isprava mora biti podobna za provođenje promjene u javnim evidencijama.
Prije zaključenja ugovora preporučljivo je provjeriti:
Samo potpisivanje ugovora nije uvijek posljednji korak. Kod prenosa prava na nepokretnosti potrebno je provesti odgovarajući upis kako bi stanje u javnoj evidenciji odgovaralo izvršenom pravnom poslu.
Ugovor o poklonu u Republici Srpskoj veoma često se zaključuje između roditelja i djece. Roditelj, na primjer, može željeti da još za života prenese određenu nepokretnost na jedno ili više djece.
Međutim, takva odluka može imati značajne posljedice nakon smrti poklonodavca. Poklon koji je zakonski nasljednik dobio od ostavioca može se, pod uslovima propisanim Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske, uračunavati u njegov nasljedni dio.
Zato je prije prenosa vrijedne imovine korisno sagledati ne samo trenutni odnos između poklonodavca i poklonoprimca, već i mogući položaj drugih zakonskih i nužnih nasljednika.
Da. Poklon može imati vrlo značajne nasljednopravne posljedice. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske predviđa da se zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio, pod zakonom propisanim uslovima, uračunava ono što je dobio na poklon od ostavioca.
To ne znači da se svaki poklon automatski vraća nakon smrti poklonodavca. Uračunavanje poklona i vraćanje poklona nisu ista pravna situacija.
Vraćanje poklona može postati relevantno kada je povrijeđen nužni dio nasljednika. Ako raspoloživa zaostavština nije dovoljna za namirenje nužnog dijela, Zakon o nasljeđivanju predviđa smanjenje određenih raspolaganja i, kada je potrebno, vraćanje poklona.
Zbog toga poklon velike vrijednosti, naročito nepokretnosti, treba sagledati i iz perspektive budućeg ostavinskog postupka.
Jedan od sporova koji se može pojaviti jeste pitanje da li je određeni novčani iznos zaista dat na poklon ili je riječ o zajmu koji je trebalo vratiti.
Osnovna razlika je jasna: kod poklona postoji namjera da se određena imovinska vrijednost prenese bez obaveze vraćanja, dok kod zajma postoji obaveza zajmoprimca da primljeni iznos ili drugu zamjenljivu stvar vrati.
Ako između stranaka ne postoji odgovarajuća dokumentacija, kasnije može nastati ozbiljan dokazni problem. Jedna strana može tvrditi da je novac poklonjen, dok druga može tvrditi da je dogovoreno njegovo vraćanje.
Detaljnije o drugoj vrsti pravnog odnosa pročitajte u članku ugovor o zajmu u Republici Srpskoj.
Česta je zabluda da poklonodavac može jednostavno promijeniti mišljenje i u svakom trenutku zahtijevati da mu poklon bude vraćen. Kada je ugovor valjano zaključen i izvršen, povrat poklona nije stvar slobodne odluke poklonodavca.
Ipak, pravni sistem poznaje situacije u kojima može postojati osnov za opoziv odnosno vraćanje poklona. Jedan od razloga koji se pojavljuje u sudskoj praksi jeste gruba neblagodarnost poklonoprimca prema poklonodavcu.
Da li određeno ponašanje predstavlja dovoljno ozbiljan razlog za opoziv ne procjenjuje se samo prema subjektivnom osjećaju poklonodavca. Potrebno je analizirati konkretne činjenice, odnos stranaka i kriterijume razvijene kroz sudsku praksu.
Problemi kod poklona često nastaju zato što se odluka donese brzo, bez prethodne analize pravnih posljedica. Među češćim greškama su:
Posebno kod poklona kuće ili stana u kojem poklonodavac namjerava nastaviti živjeti, potrebno je unaprijed razmotriti kako će njegov položaj biti pravno zaštićen nakon prenosa vlasništva.
Prije prenosa nepokretnosti ili druge imovine veće vrijednosti korisno je izvršiti pravnu analizu dokumentacije i posljedica planiranog pravnog posla. Time se mogu prepoznati problemi koji bi kasnije mogli dovesti do spora između članova porodice, nasljednika ili trećih lica.
Advokat Banja Luka može pomoći pri analizi vlasničkog stanja, pravnih posljedica poklona i dokumentacije potrebne za zaključenje pravnog posla, kao i kod sporova koji proizlaze iz već zaključenog ugovora o poklonu.
Jedno od najčešćih pitanja nakon zaključenja ugovora o poklonu u Republici Srpskoj jeste da li poklonodavac može zahtijevati vraćanje već poklonjene imovine. Sama činjenica da se odnos između poklonodavca i poklonoprimca kasnije pogoršao nije automatski dovoljna da bi se poklon mogao opozvati.
U sudskoj praksi kao jedan od mogućih razloga za opoziv poklona pojavljuje se gruba neblagodarnost poklonoprimca. Međutim, ne predstavlja svaki porodični sukob, neslaganje ili prekid komunikacije takvu neblagodarnost.
Prilikom procjene značaja ponašanja poklonoprimca posmatraju se konkretne okolnosti slučaja, intenzitet i priroda postupanja, odnos stranaka i druge činjenice koje mogu biti relevantne za ocjenu da li postoji pravni osnov za zahtjev poklonodavca.
Zbog toga se prije pokretanja postupka za opoziv poklona mora pažljivo analizirati šta se dogodilo i kojim dokazima se raspolaže.
Drugo pitanje koje se tradicionalno vezuje za ugovor o poklonu jeste situacija u kojoj poklonodavac nakon izvršenog poklona dođe u stanje u kojem nema dovoljno sredstava za svoje nužno izdržavanje.
Ni u ovakvoj situaciji ne treba unaprijed zaključiti da svaki pad životnog standarda automatski daje pravo na vraćanje poklona. Potrebno je utvrditi stvarno imovinsko stanje poklonodavca, vrijednost i prirodu poklona, položaj poklonoprimca i druge pravno relevantne okolnosti.
Ovo pitanje je posebno osjetljivo kada starije lice pokloni stan ili kuću, a nakon prenosa vlasništva ostane bez odgovarajuće imovinske sigurnosti. Upravo zato posljedice poklona treba sagledati prije zaključenja ugovora, a ne tek kada nastane problem.
Kada roditelj ili drugo lice želi pokloniti nekretninu, ali nastaviti da je koristi, prije prenosa vlasništva treba razmotriti način na koji će njegov položaj biti pravno zaštićen.
U zavisnosti od namjere stranaka i konkretne situacije, moguće je razmatrati odgovarajuća prava koja omogućavaju poklonodavcu korištenje nekretnine i nakon promjene vlasnika. Takva prava moraju biti pravilno definisana i, kada je potrebno, upisana u odgovarajuću javnu evidenciju.
Ovo je naročito važno kod porodičnih prenosa nekretnina. Usmeno obećanje da poklonodavac može „živjeti u kući do kraja života“ ne pruža isti nivo pravne sigurnosti kao pravilno uređeno i evidentirano pravo.
Kao i kod drugih pravnih poslova, mogu postojati situacije u kojima se postavlja pitanje punovažnosti ugovora o poklonu. Ništavost treba razlikovati od opoziva poklona.
Kod opoziva se polazi od pravnog posla koji je zaključen, ali se zbog određenih naknadnih okolnosti zahtijevaju odgovarajuće pravne posljedice. Kod ništavosti je problem vezan za samu pravnu valjanost posla.
Razlozi zbog kojih određeni ugovor može biti pravno problematičan zavise od konkretnog slučaja. Posebno se mogu analizirati:
Zbog ozbiljnih posljedica koje nastaju utvrđenjem ništavosti, ne treba koristiti ovaj pojam samo zato što jedna strana naknadno više nije zadovoljna zaključenim ugovorom.
Od ništavosti treba razlikovati i pobojnost ugovora. U određenim okolnostima može se postaviti pitanje da li je prilikom zaključenja ugovora postojala mana volje ili drugi razlog koji prema primjenjivim pravilima omogućava zahtijevanje poništenja pravnog posla.
Za sudski postupak od posebnog su značaja dokazi o okolnostima koje su postojale u vrijeme zaključenja ugovora. Naknadno nezadovoljstvo poklonodavca ili promjena porodičnih odnosa sami po sebi ne znače da je ugovor u trenutku zaključenja bio nevaljan.
Prije poklanjanja nekretnine potrebno je provjeriti da li je ona posebna imovina poklonodavca ili može predstavljati zajedničku imovinu supružnika. Činjenica da je samo jedno lice upisano u javnoj evidenciji ne mora u svakoj situaciji biti dovoljna za zaključak o svim imovinskim odnosima između supružnika.
Ako postoji pitanje zajedničke imovine, pravni položaj drugog supružnika treba analizirati prije raspolaganja. Ovo je posebno važno kod nekretnina stečenih tokom trajanja bračne zajednice.
Takva prethodna provjera može spriječiti naknadne sporove o tome da li je poklonodavac imao pravo samostalno raspolagati cijelom nekretninom.
Jedna od najvažnijih posljedica poklona pojavljuje se nakon smrti poklonodavca. Ugovor o poklonu u Republici Srpskoj može biti relevantan prilikom utvrđivanja obračunske vrijednosti zaostavštine i zaštite nužnog dijela.
Nužni nasljednici imaju zakonom zaštićen dio nasljedstva. Ako je ostavilac za života raspolagao imovinom na način koji je doveo do povrede nužnog dijela, pod uslovima iz Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske može se postaviti pitanje smanjenja testamentarnih raspolaganja i vraćanja poklona koliko je potrebno da se nužni dio namiri.
To je jedan od razloga zbog kojeg roditelj koji želi pokloniti gotovo cjelokupnu vrijednu imovinu samo jednom nasljedniku treba prije zaključenja ugovora razumjeti moguće buduće nasljednopravne posljedice.
Pravila o uračunavanju poklona zahtijevaju pažljivu primjenu Zakona o nasljeđivanju. Nije dovoljno samo utvrditi da je nasljednik tokom života ostavioca dobio određenu imovinu.
Potrebno je analizirati ko je primio poklon, kada je poklon učinjen, kakva je bila volja ostavioca, ko učestvuje u nasljeđivanju i koje zakonske odredbe se primjenjuju na konkretnu situaciju.
Zbog toga se pitanje „da li se poklon vraća u ostavinu“ ne može pravilno riješiti bez razlikovanja uračunavanja poklona u nasljedni dio od eventualnog vraćanja poklona radi namirenja nužnog dijela.
Kada se vraćanje poklona zahtijeva zbog povrede nužnog dijela, veoma je važno voditi računa o zakonskim rokovima. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje poseban rok za zahtjev za vraćanje poklona zbog povrede nužnog dijela.
Zbog toga nasljednik koji smatra da je njegov nužni dio povrijeđen ne bi trebalo da odlaže pravnu analizu ostavinske dokumentacije i ranijih raspolaganja ostavioca.
Propuštanje zakonom određenog roka može imati ozbiljne posljedice po mogućnost ostvarivanja zahtjeva.
Sporovi koji proizlaze iz poklona mogu imati različite pravne osnove. U praksi se mogu pojaviti zahtjevi povezani sa:
Svaki od ovih sporova zahtijeva drugačiju pravnu analizu. Zbog toga je prije podnošenja tužbe potrebno pravilno utvrditi pravni osnov zahtjeva i prikupiti dokumentaciju kojom se relevantne činjenice mogu dokazati.
Poklon kuće, stana ili zemljišta često predstavlja raspolaganje imovinom velike vrijednosti. Jednom kada se prenos izvrši i novi vlasnik upiše u javnu evidenciju, poklonodavac više nije u istoj pravnoj poziciji kao prije zaključenja ugovora.
Zato prije potpisivanja treba razmotriti ne samo kome se imovina poklanja nego i šta poklonodavac želi postići. Ako želi zadržati mogućnost stanovanja, korištenja nekretnine ili neki drugi oblik pravne zaštite, to treba urediti odgovarajućim pravnim instrumentom.
Za pravnu analizu ugovora, vlasničke dokumentacije i posljedica planiranog prenosa možete se obratiti advokatskoj kancelariji Banja Luka. Pravovremena provjera može spriječiti znatno složeniji spor nakon što je imovina već prenesena.
Pravna pomoć može biti korisna prije zaključenja ugovora, tokom postupka prenosa imovine, ali i kada je spor već nastao. Prije poklona moguće je provjeriti vlasničku dokumentaciju, analizirati pravni položaj stranaka i sagledati moguće nasljednopravne posljedice.
Ako je ugovor već zaključen, advokat može analizirati postoje li pravni razlozi za opoziv, poništenje ili drugi odgovarajući zahtjev, kao i zastupati stranku u sudskom postupku.
Više informacija o drugim oblastima zastupanja i pravnog savjetovanja dostupno je na stranici pravne usluge.
Ugovor o poklonu u Republici Srpskoj može biti praktičan način prenosa imovine bez naknade, ali njegov značaj ne završava potpisivanjem ugovora. Posebno kod nepokretnosti treba voditi računa o vlasničkom stanju, odgovarajućoj formi pravnog posla, upisu prava, položaju poklonodavca nakon prenosa i mogućim nasljednopravnim posljedicama.
Poklon takođe ne treba zaključivati uz pretpostavku da se imovina kasnije može jednostavno vratiti ako se odnosi između stranaka promijene. Opoziv, pobijanje, ništavost i vraćanje poklona predstavljaju različita pravna pitanja i za svako od njih moraju postojati odgovarajuće pretpostavke.
Za dodatne informacije o nasljednopravnim posljedicama poklona možete pogledati Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske.
Poklon stana, kuće, zemljišta ili druge vrijedne imovine može imati dugoročne vlasničke i nasljednopravne posljedice. Advokat Vujičić pruža pravnu pomoć pri analizi dokumentacije, pripremi ugovora i zaštiti prava u sporovima koji proizlaze iz ugovora o poklonu.
