Nužni dio nasljedstva u Republici Srpskoj
01.10.2026
Raspodjela imovine za života omogućava pretku da još za života uredi određene imovinske odnose sa svojom djecom i drugim potomcima. Umjesto da se sva pitanja u vezi sa imovinom otvaraju tek nakon smrti kroz ostavinski postupak, Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske predviđa poseban pravni posao kojim predak može svoju postojeću imovinu ili njen dio ustupiti i raspodijeliti potomcima.
Međutim, nije dovoljno da vlasnik jednostavno odluči kome će pripasti stan, kuća, zemljište ili druga imovina. Za punovažnost ustupanja i raspodjele zakon propisuje posebne uslove, među kojima je naročito značajna saglasnost djece i drugih potomaka koji bi po zakonu bili pozvani da naslijede ustupioca. Sporazum takođe mora biti notarski obrađen. :chatgpt-content-reference{index="0"}
Zbog posljedica koje ovaj pravni posao može imati na buduću zaostavštinu, položaj potomaka i prava supružnika, prije njegovog zaključenja korisno je precizno utvrditi ko mora učestvovati, koja imovina može biti predmet raspodjele i šta će nakon smrti ustupioca ostati predmet nasljeđivanja.
Važno: ustupanje i raspodjela imovine za života nije isto što i običan ugovor o poklonu, testament ili ugovor o doživotnom izdržavanju. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske za ovaj pravni posao propisuje posebna pravila i posebne posljedice.
Član 128. Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje da predak može pravnim poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i drugim potomcima. :chatgpt-content-reference{index="1"}
To znači da se raspodjela vrši dok je vlasnik imovine živ, za razliku od testamenta kod kojeg se raspolaganje odnosi na imovinu za slučaj smrti.
Ovaj institut može biti posebno značajan kada roditelj želi unaprijed urediti odnose između djece, na primjer kada želi jednom potomku ustupiti stan, drugom kuću ili zemljište, a istovremeno jasno urediti svoj položaj u odnosu na ustupljenu imovinu.
Zakon govori o ustupanju imovine djeci i drugim potomcima. Zato ovaj pravni posao ne treba poistovjećivati sa svakim prenosom imovine koji vlasnik izvrši za života.
Ako vlasnik želi prenijeti imovinu licu koje nije njegov potomak, potrebno je analizirati koji drugi pravni posao odgovara njegovoj stvarnoj namjeri.
U praksi je zato prvo potrebno odgovoriti na dva odvojena pitanja: kome vlasnik želi prenijeti imovinu i koje pravne posljedice želi postići.
Ovo je jedno od najvažnijih pitanja kod raspodjele imovine za života.
Prema članu 129. Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, ustupanje i raspodjela punovažni su kao ovaj poseban nasljednopravni institut samo ako su se sa njima saglasila sva djeca i drugi potomci ustupioca koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu zaostavštinu. :chatgpt-content-reference{index="2"}
To ne znači nužno da svakom potomku mora biti ustupljena jednaka imovina. Pitanje ko dobija koju imovinu i pitanje čija je saglasnost potrebna nisu isto.
Pravna napomena: potomak koji nije dao saglasnost prilikom zaključenja može je dati naknadno, ali u propisanoj formi. Zakon uređuje i posebne situacije u kojima ustupanje i raspodjela mogu ostati punovažni iako određeni potomak prvobitno nije dao saglasnost. :chatgpt-content-reference{index="3"}
Nedostatak saglasnosti potomka koji bi po zakonu bio pozvan na nasljeđe može bitno promijeniti pravne posljedice izvršene raspodjele.
Zakon predviđa da se, kada nema potrebne saglasnosti, dijelovi imovine ustupljeni ostalim nasljednicima poslije smrti pretka tretiraju kao pokloni učinjeni nasljednicima. Isto pravilo zakon predviđa i ako se poslije raspodjele izvršene uz saglasnost svih nasljednika ustupiocu rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen za umrlog. :chatgpt-content-reference{index="4"}
Zato saglasnost potomaka nije samo formalnost. Ona neposredno utiče na pravni režim ustupljene imovine i njen kasniji odnos prema nasljeđivanju.
Da. Zakon izričito propisuje da sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti notarski obrađen. :chatgpt-content-reference{index="5"}
Prije notarske obrade potrebno je precizno utvrditi učesnike sporazuma, imovinu koja se raspodjeljuje i eventualna prava koja ustupilac želi zadržati.
Ako raspodjela obuhvata nekretnine, prije zaključenja sporazuma treba provjeriti i njihov pravni status, vlasništvo, suvlasničke odnose i eventualne terete.
Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo sadašnja imovina ustupioca. Zakon dozvoljava da se obuhvati njegova cjelokupna postojeća imovina ili samo određeni dio. :chatgpt-content-reference{index="6"}
Predmet raspodjele, zavisno od imovine kojom ustupilac raspolaže, može biti na primjer:
Posebno je važno da ustupilac ne može ovim sporazumom unaprijed rasporediti neku buduću, još neodređenu zaostavštinu. Zakon propisuje da je ništava odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti imovina koja se tek bude zatekla u njegovoj zaostavštini. :chatgpt-content-reference{index="7"}
Ne. Predak može raspodjelom obuhvatiti cjelokupnu sadašnju imovinu, ali može ustupiti i samo njen određeni dio.
Na primjer, moguće je da određena nekretnina bude obuhvaćena sporazumom, dok druga imovina ostane u vlasništvu ustupioca.
Ova razlika postaje posebno važna nakon njegove smrti, jer zakon određuje šta će tada činiti zaostavštinu.
Kada je ustupanje i raspodjela izvršena u skladu sa zakonskim uslovima, nakon smrti pretka njegovu zaostavštinu čini samo imovina koja nije bila obuhvaćena raspodjelom, kao i dobra koja je stekao nakon izvršenog ustupanja. :chatgpt-content-reference{index="8"}
To je jedna od najvažnijih posljedica ovog pravnog posla.
Primjer: ako roditelj valjanim sporazumom za života ustupi određenu kuću potomku, a zadrži drugu imovinu, nakon njegove smrti treba razlikovati imovinu koja je već bila obuhvaćena ustupanjem od imovine koja je ostala u njegovoj zaostavštini.
Može. Zakon omogućava ustupiocu da prilikom raspodjele za sebe, svog supružnika ili drugo lice zadrži pravo plodouživanja na svim ili pojedinim ustupljenim stvarima.
Takođe može ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili novcu, doživotno izdržavanje ili drugu naknadu. :chatgpt-content-reference{index="9"}
Ovo je izuzetno značajno u praksi. Roditelj koji želi urediti vlasništvo nad nekretninom za života ne mora nužno ostati bez ugovorene zaštite sopstvenog korišćenja ili odgovarajuće protivčinidbe.
Položaj supružnika treba posebno analizirati. Zakon dozvoljava da ustupilac raspodjelom obuhvati i svog supružnika uz njegov pristanak.
Ako supružnik nije obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, zakon propisuje da njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno. Za potrebe određivanja tog nužnog dijela zakon predviđa poseban tretman imovine ustupljene potomcima. :chatgpt-content-reference{index="10"}
Zato činjenica da su sva djeca saglasna sa raspodjelom ne znači da položaj supružnika treba zanemariti.
Iako oba pravna posla mogu dovesti do prenosa imovine za života vlasnika, njihove pravne posljedice nisu iste.
Poseban režim ustupanja i raspodjele vezan je za potomke, njihovu saglasnost i posljedice koje valjano izvršena raspodjela ima prema budućoj zaostavštini.
Kod poklona je potrebno posebno analizirati njegov uticaj na nasljeđivanje i eventualni nužni dio.
Detaljnije o tome možete pročitati u vodiču ugovor o poklonu.
Ova dva instituta takođe ne treba poistovjećivati.
Kod raspodjele imovine za života cilj je uređenje imovinskih odnosa između pretka i potomaka prema posebnim pravilima Zakona o nasljeđivanju. Kod ugovora o doživotnom izdržavanju postoji obaveza doživotnog izdržavanja, dok je predaja imovine obuhvaćene tim ugovorom odgođena do smrti primaoca izdržavanja.
Detaljnije o razlikama i pravnom režimu možete pročitati u članku ugovor o doživotnom izdržavanju.
Ako raspodjela obuhvata nekretninu, prvo treba utvrditi šta ustupilac zaista može prenijeti.
Posebno treba provjeriti:
Ako pravno stanje nije jasno, raspodjelu ne treba posmatrati odvojeno od vlasničke dokumentacije.
Prije nego što se pristupi notarskoj obradi, advokat Banja Luka može analizirati vlasničku i nasljednopravnu dokumentaciju, utvrditi ko od potomaka treba da učestvuje u sporazumu i ukazati na posljedice koje planirana raspodjela može imati za buduću zaostavštinu.
Posebno je važno unaprijed razjasniti položaj supružnika, potrebne saglasnosti potomaka, imovinu koja se prenosi i eventualna prava koja ustupilac želi zadržati.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć pri analizi načina raspodjele imovine, provjeri nekretnina i pripremi pravnih rješenja prije notarske obrade sporazuma.
Kada postoji više potomaka ili vrijedna nepokretna imovina, unaprijed uređeni i jasno definisani odnosi mogu biti posebno značajni za izbjegavanje nejasnoća o tome šta je za života ustupljeno, šta ostaje u vlasništvu pretka i koja će imovina jednog dana biti predmet ostavinskog postupka.
Kada roditelj ili drugi predak raspoređuje imovinu za života, važno je razmotriti i postojeće dugove. Prenos imovine potomcima ne treba posmatrati izolovano od obaveza koje ustupilac već ima prema drugim licima.
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, potomci između kojih je ustupilac razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, osim ako je prilikom ustupanja i raspodjele drugačije određeno.
To pravilo uređuje odnos između ustupioca i potomaka, ali ne znači da se pravni položaj povjerilaca može zanemariti.
Pravna napomena: ako postoje značajniji dugovi, izvršni postupci, hipoteke ili druga prava trećih lica, prije raspodjele imovine potrebno je posebno analizirati njihov pravni uticaj. Sporazum između ustupioca i potomaka sam po sebi ne briše postojeća prava povjerilaca.
Zakon posebno štiti povjerioce ustupioca. Oni mogu pobijati ustupanje i raspodjelu pod pretpostavkama propisanim za pobijanje besplatnih raspolaganja.
Zato se raspodjela imovine za života ne može posmatrati samo kao porodični dogovor ako ustupilac istovremeno ima obaveze prema povjeriocima.
Prije prenosa vrijedne imovine korisno je utvrditi postoje li dugovanja ili postupci koji bi kasnije mogli otvoriti pitanje pravnog dejstva izvršenog raspolaganja prema povjeriocima.
Da. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske predviđa određene slučajeve u kojima ustupilac može zahtijevati da mu potomak vrati ono što je primio ustupanjem i raspodjelom.
Jedan od zakonom predviđenih razloga jeste gruba neblagodarnost potomka prema ustupiocu.
Ovo pravilo je posebno značajno jer raspodjela imovine za života ne znači da je ustupilac u svakoj situaciji trajno lišen mogućnosti da reaguje na određeno kasnije ponašanje potomka.
Zakon koristi pojam grube neblagodarnosti, ali ocjena da li konkretno ponašanje dostiže potreban stepen zavisi od okolnosti pojedinačnog slučaja.
Zato svaka porodična svađa, neslaganje ili prekid komunikacije ne treba automatski poistovjećivati sa zakonskim razlogom za vraćanje ustupljene imovine.
U slučaju spora analiziraju se konkretno ponašanje potomka, odnos prema ustupiocu i druge okolnosti relevantne za primjenu ovog zakonskog razloga.
Važno: kada se traži vraćanje ustupljene imovine zbog grube neblagodarnosti, potrebno je razlikovati ozbiljno ponašanje koje može imati pravni značaj od uobičajenih porodičnih nesuglasica.
Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac može za sebe ili drugo lice ugovoriti određena prava i obaveze, uključujući izdržavanje.
Ako je potomak preuzeo obavezu da ustupiocu ili drugom licu daje ugovoreno izdržavanje, a tu obavezu ne izvršava, zakon omogućava ustupiocu da zahtijeva vraćanje onoga što je tom potomku dao.
Zbog toga je veoma važno da eventualna obaveza izdržavanja bude precizno uređena sporazumom. Što je sadržaj obaveze jasniji, lakše je kasnije utvrditi da li se ona izvršava.
Slična situacija postoji kada se potomak prilikom raspodjele obaveže da plati određene dugove ustupioca.
Ako takvu obavezu ne izvršava, zakon predviđa mogućnost da ustupilac zahtijeva vraćanje onoga što je potomku ustupio.
Ako se u sporazumu preuzimaju konkretni dugovi, preporučljivo je precizno odrediti obavezu, uključujući na koje dugovanje se odnosi i šta je potomak dužan da izvrši.
Sporazum može sadržati i druge terete ili obaveze koje potomak preuzima prema ustupiocu.
Kada potomak ne izvršava neku drugu obavezu koja mu je određena sporazumom, zakon predviđa da sud, vodeći računa o značaju obaveze i drugim okolnostima konkretnog slučaja, odlučuje da li ustupilac ima pravo zahtijevati vraćanje date imovine ili samo prinudno izvršenje preuzete obaveze.
Ovo je još jedan razlog zbog kojeg sadržaj sporazuma treba biti precizan. Nije isto da li je neizvršena sporedna obaveza manjeg značaja ili obaveza koja je predstavljala jedan od ključnih razloga zbog kojih je imovina ustupljena.
Ako potomak mora vratiti ono što je primio, ta imovina ponovo postaje relevantna za imovinski položaj ustupioca.
U praksi dodatna pitanja mogu nastati ako je potomak u međuvremenu ulagao u nekretninu, koristio je, opteretio ili su nastale druge promjene.
Zbog toga kod zahtjeva za vraćanje nije dovoljno analizirati samo prvobitni sporazum. Potrebno je utvrditi i šta se sa imovinom događalo nakon ustupanja.
Zadržavanje prava plodouživanja može biti posebno značajno kada roditelj potomku ustupa kuću ili stan, ali želi nastaviti da koristi tu nekretninu.
U tom slučaju treba jasno odrediti obim zadržanog prava i nekretninu na koju se ono odnosi.
Ustupanje vlasništva i zadržavanje prava korišćenja nisu isto pravno pitanje, pa dokumentacija treba jasno pokazivati koja prava stiče potomak, a koja prava ostaju ustupiocu.
Da. Zakon omogućava da ustupilac za sebe, svog supružnika ili drugo lice ugovori doživotnu rentu u naturi ili novcu, doživotno izdržavanje ili drugu naknadu.
Takvo rješenje može biti značajno kada ustupilac želi prenijeti imovinu, ali istovremeno želi ugovoriti određenu ekonomsku ili životnu sigurnost.
Prije zaključenja sporazuma treba jasno definisati ko ima obavezu, prema kome se ona izvršava, šta obuhvata i koliko traje.
Raspodjela se odnosi na imovinu koja postoji u trenutku njenog izvršenja i koja je obuhvaćena sporazumom.
Ako ustupilac nakon toga stekne novu imovinu, ta imovina nije automatski obuhvaćena ranije izvršenom raspodjelom.
Nakon njegove smrti, imovina koju je stekao poslije ustupanja može biti dio zaostavštine, zajedno sa drugom imovinom koja nije bila obuhvaćena sporazumom.
Zakon uređuje i ovu situaciju. Ako se nakon raspodjele izvršene uz saglasnost svih tada relevantnih nasljednika ustupiocu rodi dijete, dijelovi imovine koji su ranije ustupljeni drugim nasljednicima tretiraju se nakon smrti pretka kao pokloni.
Sličan režim zakon predviđa kada se pojavi nasljednik koji je bio proglašen za umrlog.
Ovo pokazuje zašto pravne posljedice raspodjele treba analizirati ne samo u trenutku potpisivanja nego i u odnosu na moguće promjene porodičnih okolnosti.
Ne nužno.
Ako je ustupilac raspodijelio samo dio svoje imovine ili je poslije sporazuma stekao novu imovinu, nakon njegove smrti i dalje može postojati zaostavština koja treba biti raspravljena.
Predmet ostavinskog postupka tada nije automatski sve što je ustupilac nekada posjedovao, već treba utvrditi koja je imovina valjano raspodijeljena za života i koja imovina je ostala u njegovoj zaostavštini.
Više o samom postupku možete pročitati u vodiču ostavinska rasprava Banja Luka.
Kada roditelj ima više nekretnina i više potomaka, raspodjela ne mora značiti da svaki potomak dobija matematički jednak dio svake pojedinačne nekretnine.
Moguće je urediti odnose tako da različiti potomci dobiju različitu imovinu, pod uslovima propisanim zakonom i sporazumom stranaka.
Prije toga treba utvrditi pravni status svake nekretnine, njene terete i prava koja ustupilac eventualno želi zadržati.
Ako je ustupilac suvlasnik, on ne raspolaže automatski pravima drugih suvlasnika. Zato prije sporazuma treba utvrditi veličinu njegovog udjela i šta konkretno može biti predmet raspolaganja.
Posebno treba izbjegavati situaciju u kojoj se u porodičnom dogovoru govori o „kući“ ili „zemlji“, dok iz javne evidencije proizlazi da ustupilac ima samo određeni idealni dio.
O pravnom položaju suvlasnika detaljnije možete pročitati u članku nekretnina u suvlasništvu.
Prije prenosa nekretnine treba utvrditi da li se podaci iz dokumentacije podudaraju sa stvarnim i pravnim stanjem.
Ako objekat nije uredno evidentiran, postoji prekid u pravnom slijedu ili ustupilac nije evidentiran kao nosilac prava kojim želi raspolagati, ta pitanja treba analizirati prije zaključenja sporazuma.
U suprotnom se porodični dogovor može postići, ali kasnije mogu nastati problemi prilikom sprovođenja prava u odgovarajućoj javnoj evidenciji.
Problemi najčešće nastaju kada se raspodjela posmatra samo kao dogovor unutar porodice, bez dovoljno pažnje prema njenim pravnim posljedicama.
Posebno treba izbjegavati:
Praktična preporuka: prije notarske obrade treba napraviti pregled imovine, vlasničke dokumentacije, potomaka koji su relevantni za sporazum, položaja supružnika, postojećih tereta i svih obaveza koje ustupilac želi povezati sa prenosom imovine.
Roditelj koji želi urediti imovinu za života može imati više pravnih mogućnosti, ali one ne proizvode iste posljedice.
Ustupanje i raspodjela imovine za života ima poseban režim u odnosu na potomke i buduću zaostavštinu. Ugovor o poklonu predstavlja drugačiji oblik raspolaganja, dok ugovor o doživotnom izdržavanju podrazumijeva obavezu izdržavanja i poseban režim prenosa imovine.
Zbog toga izbor pravnog posla treba zasnivati na stvarnoj namjeri vlasnika: kome želi prenijeti imovinu, kada želi da nastupe posljedice prenosa, šta želi zadržati za sebe i da li od druge strane očekuje određenu protivčinidbu.
Ako se planira raspodjela nekretnina, korisno je unaprijed prikupiti dokumentaciju koja omogućava da se utvrdi stvarno pravno stanje.
U zavisnosti od konkretnog slučaja, to može uključivati:
Ustupanje i raspodjela imovine za života uređeni su Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske. Odredbe ovog zakona uređuju uslove punovažnosti, potrebnu saglasnost potomaka, formu sporazuma, predmet raspodjele, položaj supružnika, odgovornost za dugove i mogućnost zahtijevanja vraćanja ustupljene imovine.
Tekst relevantnih odredaba može se pogledati u Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske.
Kada se planira raspodjela imovine za života, advokat Banja Luka može prije notarske obrade analizirati vlasničku dokumentaciju, krug potomaka, položaj supružnika i prava koja ustupilac želi zadržati.
Pravna analiza je naročito značajna kada postoji više potomaka, više nekretnina, suvlasništvo, hipoteka, dugovi ili potreba da se uz prenos imovine ugovori plodouživanje, izdržavanje ili druga obaveza.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć pri uređenju imovinskih odnosa za života, analizi posljedica sporazuma prema nasljednicima i rješavanju sporova koji mogu nastati nakon izvršene raspodjele.
Dobro pripremljen sporazum treba jasno pokazati koju imovinu predak ustupa, kome je ustupa, koja prava zadržava i koje obaveze preuzimaju potomci. Time se smanjuje prostor za različita tumačenja nakon zaključenja sporazuma ili nakon smrti ustupioca.
Ustupanje i raspodjela imovine za života u Republici Srpskoj može omogućiti da se imovinski odnosi između pretka i potomaka urede prije ostavinskog postupka, ali samo uz poštovanje posebnih zakonskih pravila.
Posebnu pažnju treba posvetiti saglasnosti potomaka, notarskoj obradi, položaju supružnika, tačnom određivanju imovine, zadržanim pravima ustupioca, dugovima i obavezama koje preuzimaju potomci.
Prije potpisivanja sporazuma treba sagledati cjelokupnu imovinsku i porodičnu situaciju, jer pravne posljedice raspodjele mogu biti značajne i za ustupioca i za buduće nasljednike.
To je poseban pravni posao kojim predak za života ustupa i raspodjeljuje svoju postojeću imovinu ili njen dio svojoj djeci i drugim potomcima. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske za ovaj pravni posao propisuje posebne uslove u pogledu saglasnosti potomaka, forme i pravnih posljedica.
Za punovažnost ustupanja i raspodjele kao posebnog pravnog posla potrebna je saglasnost sve djece i drugih potomaka ustupioca koji bi po zakonu bili pozvani da naslijede njegovu zaostavštinu. Zakon uređuje i mogućnost naknadnog davanja saglasnosti, kao i posebne situacije u kojima određeni potomak prvobitno nije dao saglasnost.
Ako nema potrebne saglasnosti potomka koji bi po zakonu bio pozvan na nasljeđe, mijenjaju se pravne posljedice izvršenog raspolaganja. Zakon predviđa da se dijelovi imovine ustupljeni ostalim nasljednicima nakon smrti pretka tretiraju kao pokloni učinjeni nasljednicima.
Da. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje da sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti notarski obrađen. Prije notarske obrade treba precizno odrediti učesnike, imovinu koja se raspodjeljuje i prava ili obaveze koje se ugovaraju.
Kada je ustupanje i raspodjela izvršena u skladu sa zakonskim uslovima, zaostavštinu ustupioca čini imovina koja nije bila obuhvaćena raspodjelom, kao i imovina koju je stekao nakon izvršenog ustupanja. Zato je važno precizno utvrditi koja je imovina bila predmet sporazuma.
Može. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac može za sebe, svog supružnika ili drugo lice zadržati pravo plodouživanja na svim ili pojedinim ustupljenim stvarima. Moguće je ugovoriti i doživotnu rentu, doživotno izdržavanje ili drugu naknadu.
Zakon predviđa određene slučajeve u kojima ustupilac može zahtijevati vraćanje onoga što je potomku dao, uključujući grubu neblagodarnost potomka i neizvršavanje određenih obaveza preuzetih sporazumom. Da li postoje uslovi za vraćanje imovine zavisi od konkretnog razloga i okolnosti slučaja.
Ustupanje i raspodjela imovine za života ima poseban režim prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, uključujući pravila o potomcima, njihovoj saglasnosti i budućoj zaostavštini. Ugovor o poklonu predstavlja drugačiji pravni posao i može imati drugačije posljedice u odnosu na nasljeđivanje i nužni dio.
Raspodjela imovine za života može imati dugoročne posljedice za roditelje, djecu, druge potomke i supružnika. Prije zaključivanja sporazuma potrebno je utvrditi ko treba dati saglasnost, koja imovina može biti predmet raspodjele i koja prava ustupilac želi zadržati.
Advokat Vujičić u Banjoj Luci može pregledati vlasničku i nasljednopravnu dokumentaciju, analizirati položaj potomaka i supružnika i pomoći pri pravnom uređenju raspodjele imovine prije notarske obrade.
