Nužni dio nasljedstva u Republici Srpskoj
01.10.2026
Nužni dio nasljedstva predstavlja zakonom zaštićen dio nasljedstva koji pripada određenim nasljednicima i kada je ostavilac svojom posljednjom voljom ili određenim raspolaganjima pokušao drugačije urediti raspodjelu imovine.
U praksi se pitanje nužnog dijela najčešće pojavljuje kada roditelj testamentom ostavi imovinu samo jednom djetetu, kada je za života značajnu imovinu poklonio jednom od potomaka ili kada nakon smrti ostavioca nastane spor između djece i supružnika oko toga šta kome pripada.
Zato činjenica da je neko vlasnik imovine ne znači da će svako raspolaganje koje izvrši za života ili testamentom biti potpuno bez uticaja na prava nužnih nasljednika. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske posebno uređuje nužne nasljednike, veličinu nužnog dijela i zaštitu u slučaju njegove povrede.
Važno: nužni dio ne znači da svaki zakonski nasljednik automatski mora dobiti jednak dio imovine. Prvo treba utvrditi ko u konkretnom slučaju ima položaj nužnog nasljednika, koliki bi bio njegov zakonski nasljedni dio i da li je taj nužni dio zaista povrijeđen.
Nasljeđivanje ne zavisi uvijek isključivo od sadržaja testamenta. Zakon određenim licima priznaje pravo na dio zaostavštine koji se naziva nužni dio.
Da bi se utvrdilo postoji li povreda nužnog dijela, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja:
Tek nakon takve analize može se utvrditi da li je nužni dio određenog nasljednika povrijeđen i koji pravni zahtjev može biti relevantan.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske određuje krug lica koja mogu imati pravo na nužni dio.
Posebno važnu grupu čine:
Zakon pod određenim uslovima predviđa položaj nužnih nasljednika i za druge potomke, roditelje, braću i sestre ostavioca. Kod tih lica nije dovoljno samo utvrditi srodstvo, već treba provjeriti i da li su ispunjeni dodatni zakonski uslovi.
Pravna napomena: kod utvrđivanja nužnog nasljednika nije dovoljno napraviti spisak svih srodnika ostavioca. Prvo se utvrđuje ko je prema pravilima zakonskog nasljeđivanja pozvan na nasljeđe, a zatim da li to lice ima položaj nužnog nasljednika.
Za potomke koji imaju položaj nužnih nasljednika, nužni dio iznosi polovinu dijela koji bi svakom od njih pripao prema zakonskom redu nasljeđivanja.
Zato se nužni dio djeteta ne može unaprijed izraziti jednim procentom koji važi u svakoj porodici. Njegova veličina zavisi od toga koliko postoji zakonskih nasljednika i kojem nasljednom redu pripadaju.
Na primjer, ako bi prema pravilima zakonskog nasljeđivanja određeno dijete imalo pravo na jednu polovinu zaostavštine, njegov nužni dio bi, po pravilu o polovini zakonskog dijela, iznosio jednu četvrtinu vrijednosti koja je relevantna za obračun nužnog dijela.
Ako se promijeni broj zakonskih nasljednika, mijenja se i osnovica iz koje se izračunava nužni dio svakog pojedinog nasljednika.
Supružnik ostavioca takođe pripada krugu nužnih nasljednika, a njegov nužni dio iznosi polovinu njegovog zakonskog nasljednog dijela.
Prvo se zato utvrđuje koliki bi dio supružniku pripao da se nasljeđuje po zakonu, a zatim se iz tog dijela određuje njegov nužni dio.
Ovo može biti naročito značajno kada je ostavilac testamentom svu ili najveći dio imovine ostavio djeci, drugom nasljedniku ili trećem licu.
Ne treba polaziti od pretpostavke da svaki roditelj ostavioca u svakoj situaciji automatski ostvaruje nužni dio.
Za određene kategorije srodnika zakon postavlja dodatne uslove za sticanje položaja nužnog nasljednika. Pored toga, značajno je i da li je konkretno lice prema zakonskom redu uopšte pozvano na nasljeđivanje.
Zato se položaj roditelja, drugih potomaka, braće i sestara mora analizirati u odnosu na konkretnu porodičnu situaciju ostavioca.
Može. Jedna od tipičnih situacija nastaje kada ostavilac testamentom raspolaže imovinom tako da određeni nužni nasljednik ne dobije vrijednost koja odgovara njegovom nužnom dijelu.
Primjer može biti situacija u kojoj roditelj ima više djece, a testamentom praktično svu imovinu ostavi samo jednom djetetu ili trećem licu.
Samo postojanje testamenta ne znači da će drugi nasljednik automatski dobiti dodatnu imovinu. Potrebno je utvrditi da li ima položaj nužnog nasljednika, koliki je njegov nužni dio i da li je konkretnim raspolaganjem taj dio povrijeđen.
Primjer: ako testament jednom nasljedniku ostavlja gotovo cjelokupnu imovinu, drugo dijete ne treba posmatrati samo sadržaj testamenta. Potrebno je izračunati njegov zakonski i nužni dio i utvrditi vrijednost imovine relevantne za obračun.
Sama činjenica da dijete nije navedeno kao nasljednik u testamentu ne znači automatski da je izgubilo svako pravo koje mu može pripadati kao nužnom nasljedniku.
Zakon poznaje posebna pravila o isključenju nužnog nasljednika, za koja moraju postojati zakonom propisane pretpostavke.
Zato treba razlikovati dvije situacije:
Pravne posljedice tih situacija nisu iste. Pitanje isključenja i lišenja nužnog dijela detaljnije ćemo obraditi u nastavku članka.
Ovo je jedno od najčešćih praktičnih pitanja kod nužnog dijela.
Ako je roditelj za života poklonio stan, kuću, zemljište ili drugu vrijednu imovinu jednom potomku, nakon njegove smrti može se otvoriti pitanje uticaja tog poklona na prava drugih nužnih nasljednika.
Ne može se zaključiti da određena imovina nema nikakav značaj za nužni dio samo zato što u trenutku smrti više formalno nije bila u vlasništvu ostavioca.
Zakon sadrži posebna pravila o utvrđivanju vrijednosti zaostavštine radi izračunavanja nužnog dijela i o poklonima koji se uzimaju u obzir.
Zbog toga kod ovakvog slučaja treba utvrditi:
Više o pravnom režimu poklona možete pročitati u članku ugovor o poklonu.
Ne. Činjenica da je ostavilac za života nekome nešto poklonio ne znači da se nakon njegove smrti svaki poklon automatski vraća.
Prvo se mora utvrditi postoji li uopšte povreda nužnog dijela. Tek nakon toga se razmatraju zakonski mehanizmi kojima se ta povreda može otkloniti.
Zakon razlikuje testamentarna raspolaganja i poklone i uređuje redoslijed kojim se interveniše kada je nužni dio povrijeđen.
Zato zahtjev za vraćanje poklona ne treba postavljati bez prethodnog obračuna nužnog dijela i analize ostalih raspolaganja ostavioca.
Izračunavanje nužnog dijela nije uvijek isto što i jednostavno dijeljenje imovine koja je ostala iza ostavioca na dan njegove smrti.
Potrebno je utvrditi vrijednost imovine i prava koja ulaze u zakonski obračun, uzeti u obzir relevantne obaveze i troškove, a zatim analizirati i poklone koji se prema Zakonu o nasljeđivanju dodaju vrijednosti zaostavštine radi određivanja nužnog dijela.
Tek na tako utvrđenu vrijednost primjenjuju se pravila o zakonskom i nužnom nasljednom dijelu.
Važno za obračun: vrijednost nužnog dijela ne treba određivati samo prema tome koliko novca ili nekretnina fizički postoji u zaostavštini na dan smrti. U određenim slučajevima relevantna su i ranija raspolaganja ostavioca.
Da bi se pravilno utvrdila vrijednost relevantna za nužni dio, potrebno je analizirati ne samo aktivu nego i zakonom relevantne obaveze ostavioca.
Zato popis imovine sam po sebi nije dovoljan. Potrebno je provjeriti postoje li dugovi, tereti i drugi iznosi koji prema pravilima Zakona o nasljeđivanju utiču na obračun.
Ovo može biti naročito važno kada zaostavštinu čini vrijedna nekretnina, ali istovremeno postoje značajne obaveze ostavioca.
Posebnu pažnju treba posvetiti situaciji kada je ostavilac prije smrti zaključio sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života.
Pravne posljedice takvog sporazuma nisu iste kao kod običnog poklona. Važno je utvrditi da li je raspodjela izvršena uz zakonom potrebne saglasnosti i da li je određeni supružnik ili potomak bio obuhvaćen sporazumom.
Zbog toga se takva imovina ne može bez dodatne analize jednostavno označiti kao „poklon“.
Detaljno objašnjenje ovog instituta nalazi se u članku raspodjela imovine za života.
Ugovor o doživotnom izdržavanju ima drugačiji pravni režim od poklona. Kod punovažnog ugovora postoji obaveza izdržavanja, a zakon posebno uređuje imovinu koja je predmet takvog ugovora.
Zato se nekretnina obuhvaćena ugovorom o doživotnom izdržavanju ne smije automatski tretirati na isti način kao nekretnina koju je ostavilac nekome poklonio.
Ako postoji spor u vezi sa takvim ugovorom, prvo treba utvrditi njegovu punovažnost i pravna dejstva, a tek zatim analizirati njegov odnos prema ostavinskoj imovini.
Više o tome možete pročitati u vodiču ugovor o doživotnom izdržavanju u Republici Srpskoj.
Tvrdnja da je jedan nasljednik „dobio sve“ sama po sebi nije dovoljna za pravni obračun.
Potrebno je prikupiti dokumentaciju na osnovu koje se mogu utvrditi:
Kod nekretnina su naročito značajne isprave o vlasništvu, ugovori kojima je imovina ranije prenesena i podaci iz odgovarajućih javnih evidencija.
Kada postoji sumnja da je testamentom, poklonom ili drugim raspolaganjem povrijeđen nužni dio nasljedstva, advokat Banja Luka može analizirati krug nasljednika, testament, ranije ugovore i imovinu relevantnu za obračun.
Prije pokretanja postupka posebno je važno utvrditi koliki bi bio zakonski dio konkretnog nasljednika, koliki mu nužni dio pripada i kojim raspolaganjem je eventualno došlo do njegove povrede.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć pri analizi testamenta, poklona, ostavinske dokumentacije i zahtjeva koji se odnose na zaštitu nužnog dijela.
Kod nasljednih sporova posebno je važno reagovati na vrijeme, jer Zakon o nasljeđivanju propisuje rokove za zahtjeve kojima se traži zaštita povrijeđenog nužnog dijela.
Nužni dio nasljedstva povrijeđen je kada vrijednost testamentarnih raspolaganja i poklona koji se uzimaju u zakonski obračun prelazi dio imovine kojim je ostavilac mogao slobodno raspolagati, odnosno raspoloživi dio.
U praksi se povreda može pojaviti u različitim situacijama. Ostavilac je, na primjer, mogao testamentom gotovo svu imovinu ostaviti samo jednom nasljedniku ili trećem licu. Druga česta situacija postoji kada je za života poklonio značajnu imovinu jednom djetetu, pa nakon njegove smrti nije ostalo dovoljno imovine za namirenje nužnog dijela drugih nužnih nasljednika.
Zbog toga se povreda nužnog dijela ne utvrđuje samo pregledom rješenja o nasljeđivanju. Potrebno je sagledati testament, imovinu koja je ostala iza ostavioca i relevantna raspolaganja koja je izvršio za života.
Primjer: činjenica da u ostavini gotovo nema imovine ne znači sama po sebi da nužni nasljednik nema pravo na zaštitu. Ako je ostavilac ranije poklanjao imovinu, potrebno je provjeriti da li se ti pokloni prema pravilima Zakona o nasljeđivanju uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja nužnog dijela.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje mehanizme za zaštitu nužnog dijela.
Kada je nužni dio povrijeđen, mogu biti relevantna dva osnovna zahtjeva:
Ovi mehanizmi ne primjenjuju se proizvoljnim redoslijedom. Zakon određuje šta se prvo smanjuje i kada se prelazi na vraćanje poklona.
Kada je povrijeđen nužni dio, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom.
Tek ako smanjenje testamentarnih raspolaganja nije dovoljno da se nužni dio namiri, pristupa se vraćanju poklona.
Ovo pravilo je veoma značajno u praksi. Nužni nasljednik ne može zanemariti testamentarna raspolaganja i odmah zahtijevati vraćanje proizvoljno odabranog poklona ako zakonski red zaštite zahtijeva prethodno smanjenje raspolaganja testamentom.
Red zaštite nužnog dijela: prvo se smanjuju testamentarna raspolaganja, a ako to nije dovoljno za namirenje nužnog dijela, pristupa se vraćanju poklona.
Zakon propisuje da se testamentarna raspolaganja, po pravilu, smanjuju u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu, obim i na to da li se nalaze u jednom ili više testamenata, osim ako iz testamenta proizlazi nešto drugo.
Zato kod testamenta koji sadrži više raspolaganja treba analizirati njegov kompletan sadržaj, a ne samo odredbu koja neposredno pogađa konkretnog nasljednika.
Ako postoji više legata ili drugih testamentarnih odredaba, mogu biti relevantna i posebna zakonska pravila o njihovom međusobnom odnosu.
Ako se nužni dio ne može u potpunosti namiriti smanjenjem testamentarnih raspolaganja, može se otvoriti pitanje vraćanja poklona.
Vraćanje se zahtijeva u obimu potrebnom za namirenje povrijeđenog nužnog dijela. Zato povreda nužnog dijela ne znači automatski da svaki ugovor o poklonu mora biti u cijelosti uklonjen ili da se sva poklonjena imovina mora vratiti.
Prije postavljanja zahtjeva potrebno je izračunati vrijednost nužnog dijela i utvrditi koliko nedostaje do njegovog namirenja.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje da se vraćanje poklona vrši počev od posljednjeg poklona i dalje obrnutim redom kojim su pokloni učinjeni.
Ako je više poklona učinjeno istovremeno, oni se vraćaju srazmjerno.
Ovo pravilo je posebno značajno kada je ostavilac tokom života učinio više poklona različitim licima. Ne polazi se jednostavno od najvrednijeg poklona niti nužni nasljednik može bez pravne analize sam izabrati koji će poklon prvi zahtijevati nazad.
Primjer: ako je ostavilac tokom više godina učinio nekoliko pravno relevantnih poklona, a za namirenje nužnog dijela potrebno je njihovo vraćanje, polazi se od posljednjeg poklona i ide unazad prema ranije učinjenim poklonima.
Ne nužno. Osnovni cilj nije automatsko poništavanje svih ranijih raspolaganja ostavioca, već namirenje povrijeđenog nužnog dijela u skladu sa zakonskim pravilima.
Zbog toga prije zahtjeva treba utvrditi vrijednost nužnog dijela, vrijednost koju je nasljednik već primio i iznos za koji je njegov nužni dio ostao nenamiren.
Kod nekretnina ovo može zahtijevati i utvrđivanje njihove vrijednosti prema pravilima koja Zakon o nasljeđivanju propisuje za obračun poklona.
Zakon izričito propisuje da smanjenje testamentarnih raspolaganja i vraćanje poklona kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.
Zato prije pokretanja zahtjeva treba utvrditi da li konkretno lice zaista ima položaj nužnog nasljednika u odnosu na konkretnog ostavioca.
Samo srodstvo sa ostaviocem nije u svakoj situaciji dovoljno.
Za zaštitu nužnog dijela postoje zakonski rokovi i zato je vrijeme veoma važno.
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta.
Početak ovog roka zato se ne vezuje jednostavno za datum smrti ostavioca, već zakon izričito polazi od proglašenja testamenta.
Za vraćanje poklona kojim je povrijeđen nužni dio zakon takođe propisuje rok od tri godine, ali početak roka nije isti kao kod smanjenja testamentarnog raspolaganja.
Vraćanje poklona može se tražiti u roku od tri godine od smrti ostavioca.
Ako je riječ o licu koje je bilo proglašeno za umrlo ili je njegova smrt utvrđena odgovarajućim rješenjem, zakon posebno određuje početak roka u odnosu na pravosnažnost takvog rješenja.
Važno: ne treba miješati ova dva roka. Za smanjenje testamentarnog raspolaganja trogodišnji rok računa se od proglašenja testamenta, dok se za vraćanje poklona, po pravilu, računa od smrti ostavioca.
Kada se otkrije da je ostavilac ranije raspolagao vrijednom imovinom, potrebno je odmah provjeriti kada je ostavilac umro i da li još postoji mogućnost postavljanja odgovarajućeg zahtjeva.
Ne treba pretpostaviti da rok automatski počinje tek onda kada je nasljednik saznao za postojanje poklona. Zakon za zahtjev za vraćanje poklona početak roka vezuje za smrt ostavioca, odnosno za posebne slučajeve pravosnažnosti rješenja koje zakon izričito navodi.
Zato odlaganje provjere dokumentacije može imati ozbiljne posljedice za mogućnost sudske zaštite.
Potrebno je razlikovati uračunavanje poklona u nasljedni dio od vraćanja poklona zbog povrede nužnog dijela.
Zakon propisuje pravila prema kojima se zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio uračunava ono što je dobio na poklon od ostavioca, uz zakonom predviđene izuzetke i posebna pravila.
Ostaviočeva izjava da se određeni poklon ne uračunava u nasljedni dio ne može se posmatrati odvojeno od pravila kojima se štiti nužni dio.
Zato u konkretnom predmetu treba utvrditi da li se raspravlja o uračunavanju poklona između zakonskih nasljednika ili o vraćanju poklona radi namirenja povrijeđenog nužnog dijela.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske dozvoljava isključenje nasljednika koji ima pravo na nužni dio, ali samo pod zakonom propisanim uslovima.
Zakon, između ostalog, govori o težoj povredi zakonske ili moralne obaveze prema ostaviocu i navodi određene primjere ponašanja koja mogu biti relevantna.
Isključenje može biti potpuno ili djelimično.
Međutim, nije dovoljno da ostavilac samo kaže da određeno dijete „neće ništa naslijediti“. Za pravno valjano isključenje moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke.
Zavještalac koji želi isključiti nužnog nasljednika mora to izraziti u testamentu na nesumnjiv način.
Osnov za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta. Zakon navodi i da je korisno da zavještalac u testamentu navede osnov isključenja.
Ako nakon smrti nastane spor o tome da li je isključenje bilo osnovano, teret dokazivanja osnovanosti isključenja je na onome ko se na isključenje poziva.
Važna razlika: činjenica da roditelj testamentom nije ostavio imovinu djetetu nije sama po sebi isto što i zakonski valjano isključenje djeteta kao nužnog nasljednika.
Kada je nužni nasljednik valjano isključen, on gubi nasljedno pravo u obimu u kojem je isključen.
Prava drugih lica koja mogu naslijediti ostavioca tada se određuju kao da je isključeni nasljednik umro prije ostavioca.
Ovo može biti posebno značajno ako isključeni nasljednik ima svoju djecu, jer se tada mora analizirati položaj njegovih potomaka prema pravilima nasljeđivanja.
Pored isključenja, Zakon poznaje i poseban institut lišenja nužnog dijela u korist potomaka.
Ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, zavještalac ga pod zakonskim uslovima može u cjelini ili djelimično lišiti njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka.
Za punovažnost takvog lišenja zakon zahtijeva i da u trenutku otvaranja nasljeđa lišeni ima maloljetne potomke ili punoljetne potomke koji su nesposobni za privređivanje.
Zbog toga isključenje nužnog nasljednika i lišenje nužnog dijela u korist njegovih potomaka nisu isti pravni instituti.
Ako je ostavilac prije smrti ugovorom o poklonu prenio stan, kuću ili zemljište na jedno dijete, potrebno je pregledati ugovor i utvrditi vrijeme prenosa, vrijednost imovine i ostale okolnosti relevantne za obračun nužnog dijela.
Sama činjenica da je novi vlasnik već evidentiran u javnoj evidenciji ne daje odgovor na pitanje da li je nužni dio drugog nasljednika povrijeđen.
Istovremeno, zahtjev za zaštitu nužnog dijela ne treba poistovjećivati sa tvrdnjom da poklonoprimac nikada nije stekao imovinu. Radi se o posebnom nasljednopravnom zahtjevu čije pretpostavke treba utvrditi u konkretnom slučaju.
Prije procjene da li postoji povreda nužnog dijela korisno je prikupiti što potpuniju dokumentaciju.
U zavisnosti od slučaja, posebno mogu biti značajni:
Ako nasljednik nema ugovor kojim je određena nekretnina ranije prenesena, potrebno je prvo utvrditi na osnovu kojeg pravnog posla je došlo do promjene vlasništva.
Pitanje nužnog dijela često se prvi put otvori tokom ostavinskog postupka, kada nasljednici saznaju za testament ili ranija raspolaganja ostavioca.
Ako među učesnicima postoji spor o činjenicama ili pravima od kojih zavisi nasljedno pravo ili veličina nasljednog dijela, može nastati potreba da se sporno pitanje rješava u odgovarajućem postupku.
Zbog toga je važno već tokom ostavinske rasprave jasno utvrditi koja imovina postoji, da li postoji testament i koja ranija raspolaganja mogu biti relevantna.
Više o samom postupku možete pročitati u članku ostavinska rasprava Banja Luka.
Nasljedni odnosi često su emotivno složeni, ali za pravnu zaštitu potrebno je precizno utvrditi činjenice i primijeniti zakonski obračun.
Česte greške su:
Nužni nasljednici, obračun nužnog dijela, smanjenje testamentarnih raspolaganja, vraćanje poklona, rokovi, isključenje i lišenje nužnog dijela uređeni su Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske.
Tekst relevantnih odredaba možete pogledati u Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske.
Ako postoji testament, ugovor o poklonu ili druga dokumentacija koja može uticati na nužni dio nasljedstva, advokat Banja Luka može analizirati nasljednopravni položaj, izračunati relevantne nasljedne dijelove i procijeniti koje pravne radnje dolaze u obzir.
Posebno je važno provjeriti rokove prije pokretanja postupka, jer zakon propisuje trogodišnje rokove za zahtjeve koji se odnose na smanjenje testamentarnih raspolaganja i vraćanje poklona.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć pri analizi testamenta, ugovora o poklonu, ostavinske dokumentacije i zahtjeva za zaštitu nužnog dijela.
Kod složenijih slučajeva potrebno je povezati pravila o zakonskom nasljeđivanju, testamentu, poklonima i ranijim raspolaganjima ostavioca kako bi se utvrdilo da li je nužni dio zaista povrijeđen i u kojem obimu.
Nužni dio nasljedstva u Republici Srpskoj štiti određene nasljednike od raspolaganja kojima bi njihov zakonom zaštićeni dio bio povrijeđen. Međutim, pravo na nužni dio ne znači automatsku podjelu cjelokupne imovine na jednake dijelove niti automatsko vraćanje svakog poklona.
Potrebno je utvrditi ko je nužni nasljednik, njegov zakonski i nužni dio, vrijednost relevantne imovine, testamentarna raspolaganja i poklone. Ako postoji povreda, zakon određuje i redoslijed zaštite: prvo smanjenje testamentarnih raspolaganja, a zatim, ako je potrebno, vraćanje poklona.
Zbog zakonskih rokova, analizu dokumentacije ne treba odlagati kada postoji sumnja da je testamentom ili ranijim poklonima povrijeđeno pravo na nužni dio.
Nužni dio nasljedstva je zakonom zaštićen dio koji pripada određenim nužnim nasljednicima. Njegova veličina određuje se prema zakonskom nasljednom dijelu konkretnog nasljednika, a zaštita nužnog dijela može biti značajna kada je ostavilac raspolagao imovinom testamentom ili poklonima.
Djeca ostavioca, određeni usvojenici i supružnik spadaju u osnovni krug nužnih nasljednika. Zakon pod dodatnim uslovima predviđa pravo na nužni dio i za određene druge potomke, roditelje, braću i sestre. U konkretnom slučaju prvo treba utvrditi ko je prema zakonskom redu pozvan na nasljeđe.
Nužni dio potomka koji ima položaj nužnog nasljednika iznosi polovinu njegovog zakonskog nasljednog dijela. Zbog toga nužni dio djeteta nije isti procenat u svakoj ostavini, već zavisi od broja i položaja zakonskih nasljednika u konkretnom slučaju.
Ostavilac može testamentom odrediti kome ostavlja imovinu, ali testamentarna raspolaganja mogu biti predmet smanjenja ako je njima povrijeđen nužni dio nužnog nasljednika. Zato drugo dijete koje nije dobilo imovinu testamentom može imati pravo na zaštitu nužnog dijela ako su ispunjene zakonske pretpostavke.
Poklonjena imovina može biti relevantna za obračun i zaštitu nužnog dijela. Ako je nužni dio povrijeđen, nakon primjene pravila o smanjenju testamentarnih raspolaganja može se, kada su ispunjeni zakonski uslovi, zahtijevati vraćanje poklona u obimu potrebnom za namirenje nužnog dijela.
Ne. Poklon se ne vraća automatski samo zato što je učinjen za života ostavioca. Prvo treba utvrditi da li je nužni dio povrijeđen i u kojem obimu. Zakon propisuje i redoslijed zaštite, kao i pravila prema kojima se pokloni vraćaju počev od posljednjeg poklona.
Smanjenje testamentarnih raspolaganja može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta. Vraćanje poklona zbog povrede nužnog dijela može se, po pravilu, tražiti u roku od tri godine od smrti ostavioca. Zato je važno razlikovati vrstu zahtjeva i početak odgovarajućeg roka.
Zakon predviđa mogućnost isključenja nužnog nasljednika kada postoje zakonom određeni razlozi, a isključenje mora biti izraženo u testamentu na nesumnjiv način. Postoji i poseban institut lišenja nužnog dijela u korist potomaka pod zakonom propisanim uslovima. Samo izostavljanje djeteta iz testamenta nije isto što i valjano isključenje iz nasljeđa.
Ako je ostavilac testamentom ili poklonima rasporedio imovinu tako da jedan od nasljednika nije dobio očekivani dio, potrebno je prvo utvrditi da li postoji pravo na nužni dio nasljedstva i da li je ono povrijeđeno.
Advokat Vujičić u Banjoj Luci može analizirati testament, ugovore o poklonu, ostavinsku dokumentaciju, krug nasljednika i zakonske rokove te utvrditi koje pravne mogućnosti postoje u konkretnom slučaju.
