Odricanje od nasljedstva u Republici Srpskoj
12.10.2026
Odricanje od nasljedstva predstavlja važnu odluku koju nasljednik može donijeti nakon smrti ostavioca. Iako nasljeđivanje najčešće podrazumijeva sticanje imovine, postoje situacije u kojima nasljednik ne želi prihvatiti nasljedstvo. Razlozi mogu biti dugovi ostavioca, složeni imovinski odnosi, porodični dogovori ili lična odluka nasljednika da ne učestvuje u raspodjeli zaostavštine.
U Republici Srpskoj odricanje od nasljedstva uređeno je Zakonom o nasljeđivanju, koji propisuje kada se nasljednik može odreći nasljeđa, kakvo dejstvo ima njegova izjava i kako odricanje utiče na potomke i druge nasljednike.
Posebno je važno razumjeti da odricanje od nasljedstva nije isto što i ustupanje nasljednog dijela drugom nasljedniku. Ove dvije odluke imaju različite pravne posljedice.
Važno: nasljednička izjava može imati trajne pravne posljedice. Prije odricanja potrebno je utvrditi sastav zaostavštine, eventualne dugove i položaj potomaka nasljednika koji daje izjavu.
Odricanje od nasljedstva je izjava kojom nasljednik izražava volju da ne prihvati nasljeđe koje mu pripada nakon smrti ostavioca.
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, zaostavština prelazi na nasljednike po sili zakona u trenutku smrti ostavioca. Međutim, zakon nasljedniku omogućava da se nasljeđa odrekne u propisanom roku i na odgovarajući način.
Pravne posljedice odricanja zavise i od toga da li se nasljednik odrekao samo u svoje ime ili njegova izjava obuhvata i potomke.
Pravo na odricanje ima lice koje je pozvano na nasljeđivanje, bilo na osnovu zakona ili testamenta.
To mogu biti, zavisno od konkretnog slučaja:
Prije davanja izjave potrebno je utvrditi da li lice zaista ima položaj nasljednika i kakve posljedice njegova odluka može imati na ostale osobe koje su pozvane na nasljeđivanje.
Prema članu 154 Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, nasljednik se može odreći nasljeđa izjavom do završetka rasprave o zaostavštini.
Zbog toga je važno pravovremeno razmotriti sve okolnosti, posebno kada ostavinski postupak već traje.
Nasljednik koji nije siguran da li želi prihvatiti nasljedstvo treba prije davanja izjave prikupiti podatke o imovini i dugovima ostavioca.
Odricanje se vrši davanjem odgovarajuće nasljedničke izjave u okviru zakonom propisanog postupka.
Nasljednik treba jasno izraziti svoju volju da se odriče nasljeđa. Posebno je značajno da razumije razliku između potpunog odricanja i izjave kojom svoj nasljedni dio ustupa drugom nasljedniku.
U praksi se ovo pitanje najčešće rješava tokom ostavinske rasprave, kada se utvrđuju nasljednici, sastav zaostavštine i njihove nasljedničke izjave.
Detaljnije o postupku možete pročitati u članku ostavinska rasprava Banja Luka.
Ne. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske propisuje da odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično niti dato pod uslovom.
To znači da nasljednik ne može jednostavno izjaviti da prihvata stan, ali se odriče zemljišta ili drugih stvari koje ulaze u isti nasljedni dio.
Takođe, ne može usloviti odricanje određenim budućim događajem.
Primjer: nasljednik ne može dati izjavu da se odriče nasljedstva samo ako se naknadno utvrdi da dugovi ostavioca prelaze određeni iznos. Odricanje ne može biti uslovno.
Jedna od najčešćih nedoumica jeste da li se nasljednik može odreći nasljedstva u korist brata, sestre, majke ili drugog člana porodice.
Zakon pravi važnu razliku između odricanja i ustupanja nasljednog dijela.
Prema članu 157 Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljeđa, već izjavom o ustupanju nasljednog dijela.
Ova razlika je posebno važna kada postoje dugovi ostavioca ili kada nasljednici žele postići određenu raspodjelu imovine.
Primjer: ako se brat želi odreći nasljedstva tako da njegov dio pripadne sestri, potrebno je pravno razlikovati takvo ustupanje od odricanja kojim se nasljednik smatra kao da nikada nije bio nasljednik. Posljedice ove dvije izjave nisu iste.
Da, prema osnovnom zakonskom pravilu odricanje važi i za potomke nasljednika koji se odrekao, ako nasljednik nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
Ovo je jedno od najvažnijih pitanja prilikom davanja nasljedničke izjave.
Nasljednik koji ima djecu treba posebno razmotriti da li želi da se njegovo odricanje odnosi i na njih ili samo na njega lično.
Ako nasljednik izričito izjavi da se odriče nasljedstva samo u svoje ime, prema zakonu se smatra kao da nikada nije bio nasljednik.
Njegov nasljedni dio tada se nasljeđuje kao da je umro prije ostavioca.
U takvoj situaciji njegovi potomci mogu doći u položaj nasljednika prema pravilima zakonskog nasljeđivanja.
Važno za roditelje: odricanje samo u svoje ime može dovesti do toga da djeca nasljednika budu pozvana na nasljeđe. Zato se sadržaj izjave mora pažljivo odrediti, naročito kada postoje maloljetni potomci.
Ako se nasljedstva odreknu svi nasljednici koji u trenutku smrti ostavioca pripadaju najbližem nasljednom redu, zakon propisuje pozivanje nasljednika sljedećeg nasljednog reda.
Međutim, potrebno je voditi računa o tome da li su se pojedini nasljednici odrekli samo u svoje ime i da li njihovi potomci dolaze na njihovo mjesto.
Zato se ne može unaprijed zaključiti da nasljedstvo automatski pripada državi ili drugom licu samo zato što su određeni članovi porodice dali izjave o odricanju.
Jedan od čestih razloga za odricanje jeste postojanje dugova ostavioca.
Nasljednici mogu biti zabrinuti zbog neotplaćenih kredita, pozajmica, neizmirenih obaveza ili drugih potraživanja povjerilaca.
Prema članu 163 Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, nasljednik odgovara za dugove ostavioca do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
Nasljednik koji se odrekao nasljeđa ne odgovara za dugove ostavioca po osnovu nasljeđivanja.
Međutim, treba razlikovati ovu odgovornost od eventualnih ličnih obaveza koje neko već ima prema povjeriocima, na primjer kao jemac ili sudužnik.
Zakon ograničava odgovornost nasljednika za dugove ostavioca do vrijednosti naslijeđene imovine.
To znači da se odgovornost po osnovu nasljeđivanja ne može jednostavno poistovjetiti sa neograničenom ličnom odgovornošću za sve dugove ostavioca.
Ipak, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi vrijednost naslijeđene imovine, visinu dugova i da li nasljednik ima druge, samostalno preuzete obaveze prema povjeriocima.
Prema članu 156 Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, nasljednik koji je raspolagao cijelom zaostavštinom ili njenim dijelom ne može se odreći nasljeđa.
Međutim, zakon razlikuje raspolaganje zaostavštinom od radnji koje se preduzimaju samo radi njenog očuvanja ili tekuće uprave.
Takve mjere same po sebi ne oduzimaju nasljedniku pravo na odricanje.
Primjer: čuvanje naslijeđene kuće od propadanja nije isto što i prodaja imovine koja pripada zaostavštini. Pravne posljedice zavise od prirode radnji koje je nasljednik preduzeo.
Osnovno pravilo je da odricanje od nasljeđa koje još nije otvoreno nema pravno dejstvo.
Međutim, Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske predviđa poseban izuzetak.
Potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može sa pretkom zaključiti sporazum o odricanju od nasljeđa koje bi mu pripalo nakon smrti pretka.
Za takav sporazum propisana je posebna forma, uključujući sudsku ovjeru ili notarsku obradu u skladu sa zakonom.
Ovo nije isto što i jednostrana izjava o odricanju koja se daje nakon smrti ostavioca.
Odricanje može biti relevantno i kada je nasljednik određen testamentom.
Prema zakonskim pravilima, dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao nasljeđa pripada ostaviočevim zakonskim nasljednicima, ako iz samog testamenta ne proizlazi drugačija namjera zavještaoca.
Zato je potrebno pregledati sadržaj testamenta prije nego što se utvrdi kome pripada dio nasljednika koji se odrekao.
Više o testamentarnom nasljeđivanju možete pročitati u vodiču Testament Banja Luka.
Prije davanja nasljedničke izjave, advokat Banja Luka može analizirati sastav zaostavštine, položaj nasljednika, eventualne dugove i posljedice odricanja za njegove potomke.
Posebna pažnja potrebna je kada se nasljednik želi odreći u korist drugog lica, kada postoji testament ili kada zaostavština obuhvata imovinu opterećenu dugovima.
Advokatska kancelarija Banja Luka može pružiti pravnu pomoć pri tumačenju posljedica prihvatanja ili odricanja od nasljedstva, analizi ostavinske dokumentacije i zaštiti prava nasljednika.
Prije donošenja konačne odluke važno je razumjeti da se nasljednička izjava, po pravilu, ne može jednostavno opozvati nakon što je data.
Jedno od najvažnijih pitanja jeste da li nasljednik može promijeniti odluku nakon što je dao izjavu o odricanju od nasljedstva.
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, izjava o odricanju od nasljeđa ili o prihvatanju nasljeđa ne može se opozvati.
To znači da nasljednik ne može jednostavno zatražiti da se njegova ranija izjava zanemari samo zato što se predomislio ili naknadno procijenio da bi prihvatanje nasljedstva bilo povoljnije.
Upravo zbog toga nasljedničku izjavu treba dati tek nakon što se razmotre njene pravne posljedice.
Važno: neopozivost nasljedničke izjave ne znači da je njeno poništenje apsolutno nemoguće. Zakon predviđa posebne razloge zbog kojih se može zahtijevati poništenje izjave.
Iako se nasljednička izjava ne može jednostavno opozvati, zakon dopušta da se zahtijeva njeno poništenje ako je data pod određenim okolnostima koje utiču na slobodno i pravilno izražavanje volje.
Razlozi mogu biti:
Zahtjev za poništenje mora biti zasnovan na konkretnim činjenicama. Samo naknadno nezadovoljstvo odlukom nije dovoljno.
Prevara može biti relevantna ako je nasljednik dao izjavu na osnovu namjernog obmanjivanja koje je uticalo na njegovu odluku.
Na primjer, ako je neko svjesno prikrio važne činjenice ili dao neistinite informacije kako bi drugog nasljednika naveo na odricanje, potrebno je ispitati postoje li zakonski uslovi za poništenje izjave.
Ako je nasljednik izjavu dao zbog nedopuštene prijetnje ili prinude, može postojati osnov za njeno poništenje.
U takvoj situaciji potrebno je dokazivati okolnosti pod kojima je izjava data i njihov uticaj na slobodu odlučivanja.
Zabluda takođe može predstavljati razlog za poništenje nasljedničke izjave, ali je potrebno utvrditi da li su ispunjeni zakonski uslovi.
Nije svaka pogrešna procjena vrijednosti nasljedstva automatski dovoljan razlog za poništenje izjave.
U praksi se može dogoditi da nasljednik nakon odricanja sazna za nekretninu, novčana sredstva ili drugu imovinu ostavioca za koju ranije nije znao.
Takvo saznanje samo po sebi ne znači da ranija izjava automatski prestaje da važi.
Potrebno je utvrditi sadržaj izjave, okolnosti njenog davanja i pravila koja se primjenjuju na naknadno pronađenu imovinu.
Primjer: nasljednik se odrekao nasljedstva jer je smatrao da ostavilac nije imao značajniju imovinu. Nakon završetka postupka pronađena je dodatna nekretnina. Sama činjenica da je nekretnina naknadno pronađena ne znači da nasljednik može jednostavno povući raniju izjavu.
Nije rijetkost da se nakon pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije bila obuhvaćena prvobitnim ostavinskim postupkom.
To mogu biti:
Kada se pronađe dodatna imovina, potrebno je primijeniti posebna pravila o naknadno pronađenoj zaostavštini.
Posebno je važno razlikovati položaj lica koje se ranije odreklo nasljedstva od položaja nasljednika koji je nasljedstvo prihvatio.
Za pravilnu procjenu potrebno je pregledati ranije rješenje o nasljeđivanju i nasljedničke izjave.
Posebna pažnja potrebna je kada nasljednik koji razmatra odricanje ima maloljetne potomke.
Ako se nasljednik odrekne samo u svoje ime, njegovi potomci mogu biti pozvani na nasljeđivanje prema pravilima predstavljanja.
U takvoj situaciji potrebno je utvrditi ko može zastupati maloljetnog nasljednika i da li su za određene radnje potrebna posebna odobrenja nadležnog organa.
Zaštita imovinskih interesa maloljetnog djeteta ima poseban značaj, pa se njegova prava ne mogu poistovjetiti sa pravima punoljetnog nasljednika koji samostalno raspolaže svojim pravima.
Važno za roditelje: izjava roditelja da se odriče nasljedstva samo u svoje ime može promijeniti nasljednopravni položaj njegove djece. Prije davanja izjave potrebno je provjeriti sve posljedice za maloljetne potomke.
U porodicama se često postižu dogovori da jedan nasljednik zadrži porodičnu kuću, drugi zemljište, a treći novčana sredstva.
Međutim, porodični dogovor nije isto što i odricanje od nasljedstva.
Ako nasljednici žele postići određenu raspodjelu zaostavštine, potrebno je utvrditi koji pravni mehanizam odgovara njihovoj namjeri.
To može uključivati sporazum o diobi nasljedstva ili ustupanje nasljednog dijela, zavisno od okolnosti.
Posebno je važno izbjeći situaciju u kojoj nasljednik daje izjavu o odricanju, iako zapravo želi da svoj dio pripadne tačno određenoj osobi.
Ove dvije pravne radnje često se pogrešno poistovjećuju.
Odricanje od nasljedstva znači da nasljednik odbija nasljeđe, uz pravne posljedice propisane zakonom.
Ustupanje nasljednog dijela podrazumijeva raspolaganje nasljednim dijelom u korist određenog nasljednika.
Razlika je značajna zbog:
Zato nije preporučljivo koristiti izraz „odričem se u korist brata“ ili „odričem se u korist sestre“ bez razumijevanja pravnog značenja takve izjave.
Ako se nasljednik punovažno odrekao nasljedstva, on ne odgovara za dugove ostavioca po osnovu nasljeđivanja.
Međutim, ostali nasljednici koji naslijede imovinu mogu odgovarati za dugove u granicama koje propisuje zakon.
Kada postoji više nasljednika, potrebno je primijeniti pravila o njihovoj odgovornosti prema povjeriocima i međusobnoj raspodjeli tereta dugova.
Posebno treba provjeriti da li je lice koje se odreklo imalo neku samostalnu obavezu, na primjer kao sudužnik ili jemac, jer odricanje od nasljedstva ne uklanja automatski takvu obavezu.
Ako zaostavština obuhvata stan, kuću ili zemljište opterećeno hipotekom, nasljednik treba provjeriti pravno stanje nekretnine i obaveze koje su povezane sa njom.
Hipoteka je stvarnopravno obezbjeđenje potraživanja i njeno postojanje ne prestaje automatski smrću vlasnika nekretnine.
Prije davanja nasljedničke izjave korisno je pribaviti podatke o:
Odricanje od nasljedstva može biti jedna od mogućnosti, ali odluku treba donijeti nakon analize ukupne vrijednosti zaostavštine i obaveza.
Nužni dio predstavlja zakonom zaštićen nasljedni dio određenih nasljednika.
Međutim, pravo na nužni dio ne znači da je nasljednik obavezan prihvatiti nasljedstvo.
Ako se lice koje ima položaj nužnog nasljednika odrekne nasljeđa, potrebno je analizirati dejstvo njegove izjave i položaj drugih lica koja mogu biti pozvana na nasljeđivanje.
Više o pravima nužnih nasljednika pročitajte u članku Nužni dio nasljedstva u Republici Srpskoj.
Dokumentacija zavisi od konkretnog ostavinskog postupka i toga da li je nasljednik već pozvan na raspravu.
Za početnu pravnu procjenu korisno je pripremiti:
U određenim slučajevima može biti potrebna i dodatna dokumentacija, posebno kada postoje maloljetni nasljednici, sporni imovinski odnosi ili nasljednici koji borave u inostranstvu.
Činjenica da nasljednik živi izvan Republike Srpske ne znači da gubi pravo na odricanje od nasljedstva.
Međutim, način davanja izjave mora biti usklađen sa zakonskim pravilima o nasljedničkim izjavama i formi odgovarajuće isprave.
U zavisnosti od okolnosti, mogu biti relevantni diplomatsko-konzularno predstavništvo, nadležni organ u inostranstvu ili drugi zakonom dopušten način davanja izjave.
Prije potpisivanja dokumenta u inostranstvu potrebno je provjeriti da li će njegova forma biti prihvaćena u konkretnom ostavinskom postupku u Republici Srpskoj.
Nakon smrti roditelja, jedan od nasljednika odlučuje da ne želi naslijediti imovinu. Prije davanja izjave treba utvrditi da li odricanje obuhvata i njegove potomke i kakav će biti položaj ostalih nasljednika.
Ako nasljednik želi da njegov nasljedni dio pripadne upravo sestri, potrebno je analizirati pravila o ustupanju nasljednog dijela. Takva izjava nije isto što i obično odricanje od nasljedstva.
Ostavilac je imao nekretninu i neotplaćen kredit. Nasljednik treba utvrditi vrijednost imovine, iznos duga, eventualnu hipoteku i svoju moguću odgovornost prije nego što odluči da li će se odreći nasljedstva.
Nasljednik se želi odreći samo u svoje ime. U takvoj situaciji potrebno je provjeriti da li njegovi potomci dolaze na njegovo mjesto i kako se štite prava maloljetnih nasljednika.
U praksi problemi najčešće nastaju kada nasljednik daje izjavu bez prethodne provjere pravnih posljedica.
Posebno treba izbjegavati:
Praktičan savjet: prije davanja izjave o odricanju potrebno je utvrditi da li nasljednik zaista želi odbiti nasljedstvo ili želi postići drugačiju raspodjelu imovine među članovima porodice.
Pravila o odricanju od nasljedstva, nasljedničkim izjavama, njihovoj neopozivosti, ustupanju nasljednog dijela i odgovornosti za dugove uređena su Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske.
Prije davanja izjave potrebno je primijeniti odredbe koje odgovaraju konkretnom slučaju, posebno kada postoje potomci, dugovi ostavioca ili spor između nasljednika.
Odricanje od nasljedstva može imati posljedice koje nasljednik nije očekivao, naročito kada se naknadno pojave nova imovina, dugovi ili sporovi između članova porodice.
Pravovremeno pravno savjetovanje može pomoći da se utvrdi:
Odricanje od nasljedstva u Republici Srpskoj predstavlja zakonom uređenu mogućnost da nasljednik odbije nasljeđe koje mu pripada nakon smrti ostavioca.
Ipak, posljedice takve odluke mogu biti značajne. Posebno je važno razumjeti da odricanje ne može biti djelimično ili uslovno, da se nasljednička izjava ne može jednostavno opozvati i da odricanje može uticati na položaj potomaka.
Kada postoje dugovi ostavioca, testament, maloljetni nasljednici ili porodični dogovori o raspodjeli imovine, preporučljivo je prije davanja izjave provjeriti sve pravne mogućnosti i njihove posljedice.
Nasljednik se može odreći nasljedstva davanjem odgovarajuće nasljedničke izjave u zakonom propisanom postupku. Izjava se najčešće daje tokom ostavinskog postupka, a odricanje je moguće do završetka rasprave o zaostavštini. Prije davanja izjave važno je razumjeti njene posljedice za nasljednika i njegove potomke.
Ne. Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, odricanje od nasljedstva ne može biti djelimično niti dato pod uslovom. Nasljednik se ne može odreći samo pojedine nekretnine ili određene obaveze, a istovremeno prihvatiti ostatak svog nasljednog dijela.
Nasljednik može izjaviti da svoj nasljedni dio ustupa određenom nasljedniku, ali se takva izjava pravno ne smatra odricanjem od nasljedstva. Riječ je o ustupanju nasljednog dijela, koje ima drugačije pravne posljedice, posebno u pogledu položaja nasljednika i odgovornosti za dugove ostavioca.
Prema osnovnom zakonskom pravilu, odricanje važi i za potomke nasljednika koji se odrekao, osim ako je izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. Ako se odrekne samo u svoje ime, njegovi potomci mogu biti pozvani na nasljeđivanje prema pravilima zakonskog nasljeđivanja.
Nasljednik koji se punovažno odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavioca po osnovu nasljeđivanja. Međutim, odricanje ne uklanja eventualne samostalne obaveze koje je to lice ranije preuzelo, na primjer kao jemac ili sudužnik.
Izjava o odricanju od nasljedstva ne može se jednostavno opozvati. Ipak, zakon dopušta zahtjev za njeno poništenje ako je data pod prinudom ili prijetnjom, odnosno usljed prevare ili zablude, kada su ispunjeni odgovarajući zakonski uslovi.
Naknadno pronalaženje imovine ne znači da ranija izjava o odricanju automatski prestaje da važi. Potrebno je pregledati sadržaj izjave, ranije rješenje o nasljeđivanju i primijeniti pravila koja uređuju naknadno pronađenu zaostavštinu.
Da. Boravak u inostranstvu sam po sebi ne sprečava nasljednika da se odrekne nasljedstva. Međutim, izjava mora biti data u zakonom prihvatljivoj formi. Prije njenog potpisivanja potrebno je provjeriti koji način davanja izjave odgovara konkretnom ostavinskom postupku u Republici Srpskoj.
Odricanje od nasljedstva može imati značajne posljedice za nasljednika, njegove potomke i ostale članove porodice. Posebno je važno razlikovati odricanje od ustupanja nasljednog dijela, provjeriti dugove ostavioca i razumjeti pravno dejstvo nasljedničke izjave.
Advokat Vujičić u Banjoj Luci pruža pravno savjetovanje u vezi sa nasljedničkim izjavama, ostavinskim postupkom i nasljednopravnim odnosima. Prije davanja izjave moguće je analizirati dokumentaciju, sastav zaostavštine i pravne posljedice odluke.
